stargate
ReiNa
Što ovo je?

Ovo su
"flashbacks" iz moje prošlosti sadašnjosti i budućnosti.
Tko sam ja?

Posve obična osoba kojoj se događaju neobične stvari.
Moj kin je...
kin 176: Yellow Resonant Warrior


I Channel in order to Question
Inspiring Fearlessness
I seal the Output of Intelligence
With the Resonant tone of Attunement
I am guided by the power of Elegance
I am a galactic activation portal ... enter me!


Moja totemska životinja
blue
Shoutbox
19.10.2017. 6:58 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:58 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:58 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:58 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:59 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:59 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:59 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 12:54 :: MERK OBAT SIPILIS TERBAIK
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
19.10.2017. 20:09 :: obat sipilis magelang
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
20.10.2017. 6:43 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:43 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:43 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:44 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:44 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:44 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:44 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:45 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:45 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:45 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:46 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:46 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:46 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:46 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:47 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 10:26 :: Prediksi Togel Jitu
// //Thanks for all your help and wishing you all the success in your business.
20.10.2017. 11:34 :: obat alami untuk batu ginjal
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
20.10.2017. 18:50 :: obat untuk penyakit ginjal yang alami
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
21.10.2017. 10:37 :: PENGOBATAN HERBAL PENYAKIT SIFILIS
Secara umum sifilis adalah penyakit sistemik yang berkembang selama empat Tahapan Sifilis yang dapat mangganggu kesehatan bagian tubuh penderitanya. Empat tahapan tersbut yaitu :<div><br /></div><div>Tahapan Sifilis Pertama – Sifilis Primer (Mu
23.10.2017. 12:46 :: obat sipilis paling mujarap
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
23.10.2017. 20:01 :: obat sipilis paling mujarab
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
Nečije misli
A wind has blown across the world
And tremors shake its frame,
New things are struggling to their birth
And naught shall be the same.
The earth is weary of its past
Of folly, hate and fear.
Beyond a dark and stormy sky
The dawn of God is near.
F.C. Happold
Blog - travanj 2006
nedjelja, travanj 30, 2006
big brotherJako sam se uozbiljila u zadnje vrijeme. Muče me vijesti iz svijeta, potresi, gripe, epidemije, pandemije, ovo, ono... Pa konspiracije, inspiracije, urote, prevare, zavjere, pa tajanstvene sobe, tajni hodnici, skriveni forumi, podzemni gradovi, podrumi u piramidama, crne rupe, svašta nešto...
Sama pusta pitanja, a odgovora ni od kuda. U mojoj sobi tajanstveno mirno. Da podsjetim one koji ne znaju - moja soba je neka vrsta galaktičkog portala, non-stop neki dolaze-odlaze, idu sim tam, a ja blejim ko tele u šarena vrata i ništ mi jasno. Uglavnom - trenutno je zatišje. Valjda pred buru. Onog pizdeka s početka ove blogovske priče ni od korova. A baš bih ga rado pitala za zdravlje i jel on ima kaj s Katrinom, Ritom i Wilmom*.

I eto ti njega, prije nekih par dana. Ti bogca, još se nisam oporavila od šoka. Ne, nije bilo ništa strašno, ni govora. Dokotural se on jedne noći oko 3 ujutro. I još nije praf ni smjestil svoje svemirsko dupe u moju fotelju kad sam ja krenula s rafalnom paljbom:
ajd stari, ispljuni istinu, jesi good ili bad gay ili gey, kaj očeš, jel imaš veze s hibridima, amerima, reptilima, Bushom, Tuđmanom, Kosoricom, bed blue boysima i tamo još nekima. Nekak se naglo uozbiljil, smrzla mu se faca. Očekivala sam tiradu od jedno bar pol vure. Aha, pazi da ne bi. Ustal se je, prišel mi je i del mi je ruku na čelo. Mislila sam si: kaj je poludel, pa nemam temperaturu.... kadliiiiiiiiiiiiiiiiii....

Odjednom sam vidjela dvije slike. Svoju sobu, ali i još nešto. Polukružno poredane kvadrate, puno njih. U prvi mah nisam uopće kužila u što ja to gledam. Zbunjivalo me što u isto vrijeme paralelno vidim dvije različite okoline kao preslikane jedna preko druge.

I onda, kako mi je pažnja krenula prema kojem kvadratu, tako mi se on približio u vidnom polju i shvatila sam da ih mogu približavati svojom pažnjom. I sad sam skužila u kaj gledam. Bila je to galerija slika. Mojih! Tako ti svih kaktusa Mexica. To nisu bile prave fotke, već čitavi mali prizori iz mog života. Od začeća. Vidjela sam sebe kao fetus u raznim fazama, pa kao dijete u nekim situacijama, pa sve bliže prema sadašnjosti. Nisam išla redom, samo bih obratila pažnju na pojedini kvadrat, a on bi se približio i prizor bi se odvrtio pred mojim očima.
Prvih par minuta je bilo zanimljivo, a onda sam se sjetila da ljudi koji trebaju odapeti da im se izvrti čitav život pred očima. Jebate, pa nebum valjda otegla papke, pandrknula, zdehnula, otprhnula... hm
Ma nebum. Skroz sam živahna.

A onda sam vidla prizor svog prvog poljupca, pa hm.. khm... još nekih takvih... jel "situacija". Isti čas mi je mrak opal, roleta opala, u jeboteeeeeeeeeeeeeeeeee čitav taj tvoj svemir. Pa taj pizdek je voajer, a ja "severina". Možda mi se pol galaksije smije, a ja nemam pojma. Morti se moji video klipovi vrte po galaktičkom netu, a fotke izlaze u Galaktičkom večernjem listu. Možda ga dilaju uz novine za 29 galaktičkih kredita. Pas mater i ostala družina. Đe baš mene nađe. Pizdek voajerski. Tužila bum ga, negdje, kad-tad.

I skine on meni ruku s čela i nestade moj foto album. Ozbiljan ko moja stara kad sam znala jedinicu donjet iz škole. I zamisli ti to, pizdek nije rekel ni jednu jedinu riječ, ništ, nikakav odgovor na ijedno moje pitanje. Samo mi je zvrtel moj život i prešel. Nekam. Tam di on stanuje, tam negdje gore.

Ok, možda je ta galerija slika trebala bit neki slikovit odgovor na moja pitanja. Ako je, sorry svemirac, glupa sam i nisam skužila kaj je pjesnik htel reći.

Al sam zato skužila nekaj drugo. A to je da se više nebum sexala. A ne-ne. Jer očito ne pomaže ni mrak u sobi, ni deka preko glave, ni ništ, sve se to, draga moja ekipo, snima i negdje dila. Aha! Pa si vi mislite jel vas fotkaju dok ste na wc-u, dok se ljubite, dok kopate nos, dok...
Pravi mali galaktički Big Brother.

Ge-ni-jaaaaaaaaaaaaaaaaa-lnooooooooooo!

* uragani
reina108 @ 23:19 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, travanj 29, 2006

Te je noći nebo nad Zagrebom bilo vrlo živahno. I vrlo prometno. Baš me zanima jel još netko vidio. Bila je čitava eskadrila blijedo crvenkastih stožastih letjelica. Prepuno nebo. Bilo ih je zanimljivo gledati, crno nebo prepuno zvijezda, poneki oblačak i ONI. Kako bi prošli ispred koje zvijezde samo bi ju malo, onako na crvenkasto zatamnili. Bili su napola prozirni.

I moram priznati, uopće mi se to nije sviđalo. Tim više što je moja cimerica bila sva "zabetonirana". Vučem ja nju za ruku, i velim joj: gledaj i zapamti, nemoj spavati, nemoj zaspati, ostani budna, drži se, daj se opiri kolko god možeš, nemoj zaboraviti, budna, budna, budna, ak trebaš počni pisati, zapisuj, evo ti olovke, samo se održavaj budnom...
Veli ona, pa budna sam, a vidim da joj je pogled sav "staklast". Shit!

I odjednom, na plafonu naše sobe pjave se dva kruga jedan u drugom. Jedan veći i jedan puno manji. Blijedo sivkasti, jedva da se zamjećuje u polumraku, ali ipak se vidi da je boja različita od boje zida. I TO se počne kretati po plafonu od vrata, pa prema nama, pa preko nas, i taman kad je prešlo preko nas i završilo u drugom kutu sobe, počne se vraćati opet na nas. Ščepam ja nju za ruku i šapnem:"DA SE NISI NI POMAKLA, NI TREPNULA, NE DIŠI JEBOTEEEEEEEEEE, NI MAKAC!"

I iz tog kruga sune na nas blještavo, zasljepljujuće svjetlo, bijelo, a prema izvoru iz kojeg je dolazilo - plavo. Osjetila sam kako mi prodire kroz čitavo tijelo. Osjećaj je otprilike kao kad lift krene naglo prema dolje. Trajalo je svega par sekundi i nestalo. Pri tom imam čisto malo gubitka vremena, bar prema onom što sam vidjela na satu. Čini mi se da imam "ukradenog vremena" samo nekih 5 minuta. Jedino čega se sjećam su dvije brojke 12 i 15. Neposredno nakon toga znala sam kontekst tih brojeva, al mi se praktički odmah izgubio. Dok mi je još bio u glavi, zamahnem rukom da drmnem cimericu da mi to zapiše jer sam joj maločas gurala olovke, a kadli tamo... ona hrče, ne zna za sebe. I pri tom ne hrče normalno, već ko konj. Užas. Drmam je, a ona ništa. Zabetonirana totalno. Kako samo ja uspijem pružiti otpor tom betoniranju, a ona ne. Ja uspijevam bar kolko-tolko.

I sad bi si vi sigurno pomislili - "da se meni tak nekaj dogodi ja od uzbuđenja nebih spavala čitavu noć".
Ma kakvi. Utonula sam ko od šale od iscrpljenosti.

Pitam je jutros jel se ičeg sjeća. Bljedo me gleda i misli da ju zajebavam. Blago njoj. Ispričam joj sve čega sam se uspjela sjetiti, a njoj se uopće ne pale lampice. Izbrisana je totalno.
A ja sam zabrinuta. Ne zbog prometa nad Zagrebom jer nije prvi put da ih vidim, ne zbog švrljanja po mojoj sobi, jer ih je već bilo raznih, već zato što sam prvi puta imala užasno loš osjećaj. Ovo što sam vidjela nije bilo dobro. Ne samo za mene, već za sve nas. I pitam se, ima li tko uz mene, a da je budan, da je to vidio, vidjela...
I što sad?

A dodatno me brine što od noćas imam krasticu, svježu, od uboda drito u venu na lijevoj ruci. Kad sam išla spavati toga nije bilo. Što li se desilo u onih 5 minuta kad sam bila "blank out" samo Bog dragi zna.

I ako netko misli da su ova moja bloganja zajebancija - grdo se vara.

(najsličnije tim letjelicama što sam na netu našla je ova slička - klikni)

A evo i dokaza. Sljedeće jutro Iskon portal objavio je ovu vijest:

Vatrene lopte nad Njemačkom

Misteriozna nebeska pojava prošlog vikenda: 'Najprije sam mislio da mi je netko uperio reflektor u oči, no tada sam uočio golemu vatrenu kuglu. Mislio sam da ću oslijepjeti.'

Mnogi Nijemci prijavili su tijekom vikenda pojavu vatrenih lopti na nebu, a državom se već proširilo uvjerenje da je riječ o NLO-ima, piše Večernji list.

Da nisu posrijedi halucinacije prouzročene subotnjim opijanjem, potvrđuje i američka uprava za svemirska istraživanja. Na web-stranicama NASA-e piše da su pojave letećih objekata prošlog tjedna prijavljene i u SAD-u, Kanadi, Nizozemskoj, Irskoj i Japanu.

"Objekti su se prvi put pojavili sredinom prošlog tjedna, kad su uočeni nad granicom s Nizozemskom. Od tada smo primili desetke poziva ljudi iz cijele Njemačke, koji tvrde da su vidjeli velike raznobojne kugle kako se brzo kreću nebom. Mnogi kažu da ih je prizor podsjetio na filmove strave", rekao je Werner Walter, administrator web-stranice posvećene zagonetnim nebeskim fenomenima.

Neka svjedočanstva ljudi koji su vidjeli svjetleće objekte na nebu prenijela je i NASA.

"Najprije sam mislio da mi je netko uperio reflektor u oči, no tada sam uočio golemu vatrenu kuglu na nebu. Njezina je svjetlost bila toliko jaka da sam mislio da ću oslijepjeti", ispričao je američkim stručnjacima za svemir Josh Bowers iz Pennsylvanije.

Scenarij poput onoga u filmu Dan nezavisnosti ipak će malo pričekati jer znanstvenici vjeruju da bi neobičan fenomen mogao biti rezultat prolaska Zemlje kroz nakupinu ostataka nekog davnog planeta. Ipak, dodaju da meteorske kiše obično nisu ovako snažne, piše Večernjak.

IskonInternet
06.11.2005.
reina108 @ 00:33 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
petak, travanj 28, 2006


Bijah na Mjesecu noćas. Samo 3 su koraka do tamo. Prvi koji me podiže, drugi koji me nosi, a treći je Ljubav.

A tamo dolje (ili gore) čak se ni ne vide milijunski torovi, ljudi-ovce, ljudi-televizori, ljudi-strojevi. Ljudi idioti! 6 milijardi spavača!

p.s. S Mjeseca Zemlja izgleda tako nevino. Ko ju ne pozna, skupo bi ju platil!
reina108 @ 12:29 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Pajcekana!
Jučer sam čula taj izraz - pajcekana! I smješan mi je. Odnosil se je na održavanje reda. To je ona spika - svaka stvar na svom mjestu. Red u zatovrenom Univerzumu mog dijela stambenog prostora.
Red koji je entropijom zatvorenog sustava narušen i srušen i koji onda dobiva naziv pajcekana. Naravno da za pajcekanu neko mora bit kriv. To nikak nemre bit Ona koja stalno pere suđe i igra oGame, već Ona koja fort meditira i zajebava kak je svijet otišel u onu stvar i da ljudi opet evoluiraju u majmune. Ovaj put mutirane.
No kad smo već kod pajcekane i teorije kaosa, velim ja svojima doma da kak mi prav zapraf ne postojimo.
Ne vjeruju mi.
 
Konačno, zakaj i bi. Ali pazi vamo. Imaš atom, njegovu jezgru, protone, elektrone i ostala sranja. Znate li kaj se nalazi između jezgre i elektrona? Ništa! Neki vele da je tam crna tvar. Ona ista koja se nalazi u svemiru između galaksija i koja drži svemir na kupu. Neopipljiva, a prisutna. Macro - micro - pajcekana. Svuda oko nas. Drži i nas na okupu, al je pitanje do kada. Potpuno neopipljiva, nepostojeća. U biti, mi ne postojimo.
Ovo je samo iluzija. Naša prava bit je - praznina! Sunjata!
Ak ne vjerujete meni, ote kod kvanta na blog. Čini mi se da je dečec jako pametan pa bu vam on to zobjasnil! Od velkog praska pa na dalje.

Sunjata je budistički termin za ništavilo, prazninu. Sunjata je zapravo neizrecivo iskustvo jer oni koji je dostignu ne mogu prepričati to iskustvo. To je iskustvo koje se ne može prepričati, prenijeti nekome drugome, već samo doživjeti. Ono otvara posve novo iskustvo percepcije "ja sam ja", koje nakon postizanja Sunjate više nikada nije isto, postizanje dubokog iskustva povezanosti sa svime na posve nov način, spoznaja da je Vaše Ja samo Zgusnuta Praznina, a da je Božanska Praznina Univerzuma samo razrijeđeno Ja.
Šesti Patrijarh Zena je rekao za Sunjata stanje svijesti: "Drvo spoznaje nije nikakvo drvo, niti je naš Duh ormar sa ogledalima. Kada je sve postojeće oduvijek bilo Apsolutna Praznina, na čemu će se prašina nakupiti ?"
reina108 @ 00:35 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 27, 2006
sai babaBuđenje prošle noći bilo je vrlo dramatično. Otvorila sam oči točno u 5:55. Plačući. Jastuk mokar od suza. Teška dramatika, težak trenutak.
Moja cimerica zaprepašteno je gledala moje ustajanje, i kako sam drščućim rukama sjela na stolicu i pograbila cigaretu. Povukla sam dim kao da mi je zadnji u životu. Nisam prestajala plakati.
6 sati ujutro, a u mojoj sobi scenski prizor - iz obližnje crkve zvona zvone zornicu, a ja, samo u gaćama, sjedim na stolcu, buljim van u svitanje i ronim suze ko gladna godina, držeći se za cigaretu ko za slamku nekog imaginarnog spasa.

A veli mi frendica da sam još spavajući plakala i govorila da ga nisam ništa razumjela.
Koga?
Eh... kako to sad objasniti...
Je... sanjala sam, ali iako sam sanjala nije to bio običan san... možda će netko razumijeti, ali i ako neće... ma... whatever...

Stojim ispred jednog haustora u Ilici. S obje strane mnogo ljudi. Nekog dočekuju. Pogledam sama sebe i vidim da sam odjevena u sari, izgledam lijepo i prebacujem ga i preko glave. On se približava. Kako je sve bliže žamor se stišava. Evo ga, još samo par ljudi i doći će i do mene. Ljudi pružaju ruke prema njemu. A On svakome ponešto materijalizira u ruke, nekome brojanicu, nekome prsten, nekome neke druge stvari. Pomislim - što li će meni dati?

Evo ga. Osobi do mene, s lijeva, u ruke pada brojanica. Ispred mene je. S oba dlana me drži za glavu. Smješi se. I onda mi otvara usta. I gurne mi u usta zlatnik. Koji se u isti čas počeo otapati u najfiniju čokoladu koju sam ikad probala. I dok se čokolada slijevala niz moje grlo, on s dva prsta opet ulazi u moja usta, protrlja ih i izvadi Shiva Lingam na zlatnom postolju. I stavlja mi ga u ruke. A ja nezahvalno pomislim - oh, Bože, pa ja već imam dva Shiva Ligama doma. Eno ih, stoje na mom kućnom oltaru, hm, zašto mi nije dao prsten!?!

Al Njega ne vrijeđaju moje misli, opet me hvata za lice, smiješi se, unosi mi se posve blizu i počne mi govoriti. O Bože sveti. Ništa ga ne razumijem! Ne razumijem niti jednu jedinu riječ, govori nekim užasno lošim engleskim s indijskim naglaskom. I već u snu počinjem plakati kako ga nisam ništa razumjela. I govorim osobi sebi s desna kako nek mi se još jednom netko usudi za Njega reći da je varalica i prevarant. I nastavljam plakati, jer znam da je važno, znam da sam se trebala potruditi da razumijem, a nisam razumjela... i otvaram oči. 5:55 je.

I pomislim, o Sai, zašto me nisi natjerao da razumijem?

I znam da čovjek nikad, NIKAD ne sanja niti Boga, niti Avatara. Nemoguće je čovjeku Boga sanjati, a ako već i dobiješ san, nosi ti ga
osobno
to božansko biće kojeg sanjaš .
O Sai, ako si već potegnuo iz Putthaparthija do mene, što me nisi natjerao da razumijem, da upamtim....
reina108 @ 10:01 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
jarunPred neki dan, oko pola 7 navečer došla mi  moja najbolja prijateljica na malo druženja. Žena se rasplakala. Teško joj je. Kaže da radi od 7 ujutro i da se vraća kući oko 9 navečer. I još u torbi nosi spise da bi i doma radila.
- Ili radim, ili spavam - kaže ona. I ne znam više tko sam.

Kažem ja njoj: ajmo se malo provozati negdje van, dosta mi je biti cijeli dan u kući, pa ćemo vani pričati i smisliti neko rješenje kako da pobjegnemo iz Matrixa. 
Odvezemo se do Jaruna, slaba je to zamjena za more. Ali daj što daš, kad već nema bolje.
Malo smo se vozikale oko jezera, razgovarale, malo prošetale i onda je počela kiša pa smo se vratile u auto i sparkirale ne jedno mjesto s kojega je lijep pogled na jezero i nastavile razgovarati.
 
Nigdje uokolo nije bilo nikog, u daljini neka dva nadobudna joggera biladaju svoje mišiće. Kišica je lagano udarala o krov auta, a ja sam joj objašnjavala kako je nekom očito jako u interesu da ne mislimo svojom glavom, da smo izmoreni, da smo roblje, da nam djecu odgaja sustav, da ne stignemo biti dio njihovog djetinjstva jer negdje prodajemo svoje vrijeme za novac, da je sve ovo bijednije preživljavanje neg u srednjem vijeku, da su nekad robovi bili u lancima, a da mi danas nosimo nevidljive okove koju su strašniji i čvršći od bilo kojih željeznih. Objašnjavala sam joj principe kontrole preko medija, što nam čini sofisticiran sustav jeftine zabave koji zaglušuje naša čula samo da nebismo otkrili tko u stvari mi jesmo i da nebismo otkrili da je novi svjetski poredak totalne kontrole već započeo. Da nam slučajno ne bi padalo na pamet da meditiramo, da mislimo o sebi kao o božanskim bićima vrijednim nekakvog humanijeg života. Kakvu hranu jedemo, gmo, cjepiva, tablete... I tako sve u tom stilu...

U jednom trenutku njoj su potekle suze, rasplakala se kolko joj je bilo teško suočavanje sa svojim problemima i s tim što sam ja izgovorila zapravo sve ono što je onda negdje podsvjesno znala i intuitivno osjećala. Pružila sam joj maramicu, ona je obrisala suze i nos, odmaknula maramicu od lica, a maramica je bila puna krvi. Obje smo zaprepašteno pogledale u tu krv. U taj čas ja sam krenula upaliti svjetlo u autu da bolje pogledamo tu maramicu i odakle krv, jer njoj na licu nije bilo ni kapi i točno u taj čas auto se zaljuljao i pomaknuo se unatraške dobra 3 metra.

Oko nas nigdje nije bilo nigdje nikog. Auto je bio ugašen i pod ručnom kočnicom, na totalnoj ravnini na parkiralištu u blizini Aquariusa. Nema šanse da je sam odsklizao. Vjetar nije puhao, ali čak i da je, kakav bi to vjetar morao biti da pomakne ogromnu Škodu.
Pogledale smo se, bez riječi. Svaki je razgovor stao. Nakon toga upalila je auto i krenule smo kući. Istovarila me pred mojim vratima i produžila.
Ja ulazim u kuću, palim svjetlo u hodniku i prolazim pokraj velikog ogledala. Ovlaš bacim pogled na svoj lik i zaprepastim se.
I meni iz nosa curi krv.

Ako izostavimo krv iz nosa, obje smo dobro, osjećamo se posve normalno, nemamo "izgubljenog vremena", niti rupa u sjećanju.
Što god nam se dogodilo, dogodilo se, gorak okus u ustima jedino ostavlja spoznaja da se izgleda nekom očito opako ne sviđa što mislimo svojom glavom.

I sad nek mi netko veli da se x-files događaju negdje daleko i nekom drugom.
reina108 @ 01:05 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 26, 2006
zagrebČesto se vraćam u Zagreb. Sam prilazak Zagrebu uvijek je dostojan Jerry Springer showa. Prvi val mučnine mi se dogodio nekih par kilometara od grada kad sam na velikom jumbo plakatu pročitala da mi Bandić želi dobrodošlicu u Zagreb. Prestrašno! Nakon kaj to vidiš nemreš bit dobro ni da hoćeš.
A spogorša ti se još i više kad vidiš napola izderan plakat sa paštetarkom Kosoricom zaostao još od predizbornog rata.
A onda Jadranski most, a pogled puca na par sivih zgrada na Horvaćanskoj, a na njima veliki natpis "Tahograf"! Baš se pitam kaj si stranci misle kad tuda ulaze u grad. Vjerojatno da ludi "rvati" obožavaju sive zgradurine koje zakrivaju vizuru grada, umjesto da je otkriju još iz daljine, kao nekad, prije ludih arhitekata koji su na bogtepitaj koji način dobili građevinsku dozvolu za takvo ruglo. Valjda se drevni feng shuističari okreću u grobu kad virnu na Zagreb. Brrrrr!
I konačno - maestralni ulazak u sam grad. Doslovno kao da me netko uronio u gustu, prljavu, ljepljivu tekućinu - lijepi "bijeli" Zgreb-grad. Hehehehe! Nepodnošljivo!

Doslovno nepodnošljivo nakon punih mjesec i pol čistog zraka, mira i tišine, zdrave hrane, mora, šuma..... Gadan grad zaprljao mi je moju netom tek razbistrenu auru.
U ovom gradu je sve puno ustajale mrtve energije po kojoj kao po blatnoj kaljuži gacaju yuppiji sa svojim aktovkama pod rukom i mobitelima oko vrata, nesretni ljudi namrnđanih faca.
Zagreb je stroj koji melje. Žrvanj na kojem stradavaju i zadnji ostaci ljudskosti i normalnog života. To je žrtvenik na kojem je glavna žrtva priroda i prirodnost. Žrtvenik na kojem su naša srca.
Vraćam se Zagrebe tebi....ali ti Zagrebe nisi više moj grad. Ja više ne pripadam tebi jer si nepovratno prestao biti nasmijan i čist.
Jeza me hvata i od onoga što ćeš tek postati.

Quo vadis Zagrebe?
reina108 @ 10:46 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, travanj 25, 2006
11:11, 12:12, 21:12, 12:21 .... cool brojevi, zar ne? Kad god bacim pogled na nešto digitalno, oni su tamo. Prate me u stopu.
Evo recimo, upalim kompjuter. Eto ti ga na, bez greške je neka suluda kombinacija tih brojeva na ekranu. Nemreš im pobjeć. Vrlo me shizofreno prate u stopu. Evo recimo, sjedam u auto, okrenem ključem, bacam pogled na sve gumbiće jel ispravno rade - kadliiiiii... na čuki od radia šušuri se 19:09. Tko je tu lud? Ha?
I vozim ja, al mi vrag ne da mira. Rekoh sebi - e sad ću te baš zajebnut, ti digitalno čudovište, evo, baš neću sad namjerno pogledat na sat, neću još, neću još, evo sad bih mogla, al neću, izbrojit ću do 12 pa ću onda. I puf - 19:19!!! Ha? :zbunj: :zbunj na kvadrat: To nisu čista posla. Netko je tu lud. Fakat!

Pa onda noću. Spavam snom pravednika, ukoliko slučajno nisam na rasporedu nekom od onih pizdeka iz galaksije kaj su zaduženi za moj kvart. I ko svaka poštena žena koje se tijekom dana trudi u sebe ulit bar propisanih 2 litre vode, logično je da me tu i tamo snađe tzv. noćno pišanje. Otvorim oči. Onak, bojažljivo, jer moja soba spada u zone sumraka, ono, nikad ne znaš kog ćeš ugledat u kojem čošku, i kaj imam vidit? Ha? Na videu se kočoperi 04:04. Dođe mi da se mam upišam u gaće. Il da žmirečki odbauljam do wc-a. Samo da mi pogled ne padne na još jednu "dobitnu" kombinaciju. Užas. Gori od onih jeftinih horrora koje nam htv servira vikendom.

I kao svaku normalnu ženu koja još nije prešla na ishranu pranom, tu i tamo me spopadne glad. Sa strahom prilazim "šparhetu" il štednjaku, kak se to već književno veli. A tamo digitalac, "tajmer" i naravno sat. Hm. Pa baš i nemrem žmirečki nekaj skuhat. Otvaram oči. A ono - strava! 17:07! Ideeeeeeeš! Odustajem od kuhanja. Mam me nekak prošla glad. Rekoh - idem si samo rastopit malo sira na kruh. A na mikrovalki blinka 17:17! Smrzla sam se, bježim iz kuhinje glavom bez obzira. Odustajem od klope, što je, u biti, jako dobro za proljetnu dijetu.

I rekoh - nemrem više, odem praznog tanjura reć cimerici da imam fobiju od kućanskih aparata, da je u njih sigurno ušrafano nekaj kaj djeluje na nas. Ona me blesavo gleda i veli - daj, duboko udahni, malo pranayame, skuliraj se, pa mi ispričaj. Ispričam ja njoj cijelu "štoriju", a ona veli - ma, kaj se pigaš, svakaj može bit, slučajnost, sinkronicitet, morfogenička polja i ostale pizdarije, kao ono, ja od svega pravim dramu. Hmmmmm ajd bar sam profitirala kaj mi je ona išla složit večeru.

I prođe par dana. Cimerica nekak blijeda. Pitam - kaj ti je! Veli ona - sad i ja vidim ta sranja svud naokolo! Uslijedila je duga dramaturška pauza, i propenta ona tiho - al to nije sve, i tvoja stara mi je rekla da kad god pogleda na sat da joj je nekaj čudno s tim brojevima.
Ta-daaaaaaaaaaam! Došla sam do zaključka da je ta pizdarija zarazna, mi smo se doma zarazili, nekak. Kužni smo!

I rekoh, ak se to meni, trešnjevačkoj frikuši događa, mora da se događa i ostalim ovakvim "alfa, beta, gama proizvodima" diljem planete. Usurfam se ja na mrežu svih mreža, a kadli tamooooooo - teorija do teorije, tko, zašto, kako, zvjezdana vrata, uzašli majstori, smakovi svijeta, vanzemaljci, manipulacija s DNA, klonovi, gmo, vragovi i sotone, anđeli, dvijetisućedvanaesta, jehovini svjedoci, grinpis, ekološka katastrofa, ukazanja gospe, bla bla... Svi vide ta sranja i svak ima neku svoju teoriju. Pih!

I kaj je najbolje, svi su jako ponosni na to. Daje im neki osjećaj važnosti, posebnosti. Opet ista stvar. Egotriper! Sve nešt na liniji "ja vidim - ti ne vidiš"! Ja sam posebniji i bolji od tebe i eto ti dokaza tralalalala - ti ne vidiiiiš, nja nja nja! Svi nešt zabrijali kak su izabrani "za nekaj"!
Aha, kak da ne. Pazi da nebi! Škvadro moja blesava, lakovjerna i zaluđena. Kaj nikome nije palo na pamet da smo mi, gospoda "indigovci, duhovnjaci", kao takvi osjetljiviji od ostalih humanoida koji obitavaju na plavoj točkici. I da smo kao takvi s ovim silnim laprdanjem po ineternetu s tim "vidi Lastane, kaj mi se događa" tako lijepo "na izvol'te" za raznorazne eksperimente, kontrolu uma, programiranja.  Doslovno nas se može pobrojit. I ne samo to. Može se napravit jedna tako fina globalna statistika ko koju brojku vidi, kolko puta, kada, na kojem području, kaj pri tom brije u glavi, kak se osjeća itd. itd. Za to je dovoljno samo redovito surfati "duhovnjačkim stranicama i forumima". Za sve ono "što nam se događa" MI SAMI dajemo posve finu referencu "tom nekom" koji onda tak lijepo može vidjet jel "na pravom putu" s onim "što radi" za svoj neki "cilj, svrhu, whatever"i da li to dobro i efikasno radi. Pa bilo to za dobre ili loše svrhe. Internet je sasvim zgodna stvarca, zar ne? To vam nije palo na pamet? Ha? Ja sam zabrijala? Oprala me još jedna teorija zavjere? Možda je, a možda i nije. U svakom slučaju, ne budite "ofce", ne dozvolite da vas sad i ja indoktriniram sa još jednom svojom teorijom. Informirajte se sami malo o najnovijim eksperimetnima i projektima CIA-e, FBI-ja,NASA-e, Pentagona, KGB-a i ostalih gadova, koji već posve javno, bez srama govore o svojim postignućima,psihološkim utjecajima koji se mogu primjeniti na veću masu ljudi, o psihološkim ratovima, subliminalnim porukama, posebno istreniranim specijalcima-vojnicima. O ratovima bez metaka, i nereda koje naprave bombe. Zašto radit nered, kad se samo pritiskom na jedan gumbić može postići da čitava populacija, primjerice, misli kak je dobro uć u EU i kak je baš super zbetonirat čitav Jadran, i prodat nekretnine i pokretnine strancima. Kak kul! Prosurfajte malo i informirajte se o projektu HAARP, pa o ELF valovima, mogli biste se iznenaditi!
Štošta bi vas moglo iznenaditi, ak samo imate malo volje zbuditi se iz dubokog sna.
Iz sna o veličini svoje posebnosti, iluzije da smo samom datošću svoje posebnosti - "indigosti" - nedodirljivi. Ili je bolje sanjati i veseliti se svakom duplom broju kojeg vidimo?! Jer smo onda face, posebna ekipa. Pa kaj mislite da smo tak posebni, nadareni i sve ostalo da nam je vrhunac sreće gledat duple brojeve na digitalkama. Da nam je to svrha? Ljudi dragi, wake up, rekli bi Englezi! Mnogi bi radije opciju da nas nema, a to se i vidi iz poprilične degradacije "indigo fenomena". Treba nas što više diskreditirati i prikazati blesavima, bolesnima, zaluđenima i ludima. Objasniti svaku našu "neobičnost" nekom genetskom devijacijom, medicinskom dijagnozom, dat nam od malih nogu tablete za smirenje. Treba nas što više neutralizirati jer je preočigledno da za nešto ili nekome jako smetamo. I što je onda naša prava svrha?
 
Veselit se duplim brojkama ili saznati što je točno iza duplih brojkica, ili bilo čega drugog. Jeli nešto dobro il je nešto loše. I o tome treba pričati, govoriti, vikati, razbuditi ljude iz opijumske letargije. Ne dozvoliti da nam zatvore usta. Jer zato smo tu. Djeca novog doba koja trebaju pomoći rađanju jednog posve novog, humanijeg društva i zdravijeg svijeta, a ne pasivno čekati jel bu se neko "spustil" iz svemira i napravil reda. Jer, nebu! Iako imamo njihovu podršku, po zakonu karme, sve to moramo sami, il nas neće biti.

Eto, ja si nedam zatvorit usta, a bome ni tipkovnicu! A ti striček u crnom, koji si zadužen za hrvatski internet i za to kaj laprdaju mali "indigovci", odjebi odavde. Odfakofiraj! I sam znaš da vodiš već odavno izgubljenu bitku!
reina108 @ 23:00 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 24, 2006
andjeoOsim kaj su me u životu etiketirali da sam ovo il ono, indigo dijete, vunderkind, problematična, hiperaktivna, zgodna, ružna, mala, profesor nečeg, balerina, plavuša, crnka, došla sam do zaključka da sam i kurva. Prostitutka!
Onak za zbilja. Fakat jesam.
Kak sam došla do tog zaključka? Pa lijepo. Ovak. Kak mene fort neki po noći posjećuju, i kak se mi fort nekaj spominjamo o važnim stvarima tak sam ja nakon jednog malog noćnog razgovora došla do zaključka da sam kurva. Droca. Droljica. Hm, kako to velebno zvuči. Kurvet'na!

Te noći mi je nakon meditacije uplahutal u sobu jedan od onih s krilima. Ma to se sam tak veli da imaju krila. Nemaju. A bormeš nisu ni tak anđeoski dobri. Dobrice. Aha. Moš mislit. Ovaj ima jezičinu bržu od susede Kranželičke. Non-stop ga melje. Mislim si ja - dobroooooooo je!
Osjećam se ko u big -brother houseu! Onak lijepo, na izvol'te svima, neš ti sreće, il me vanzemaljac gleda, il pol galaksije, il pak s nekih božanskih razina. Dajte molim vas, prebacite kanal na nečiju drugu sobu. Kud baš na moju. Kaj je u njoj tak zanimljivo osim kaj nemam love za pokrečit ju već 4 godine. Al ne tangira to ovog krilatog. Opće ga nije smelo ni to kaj sam samo v gaćama i majici i to bez grudnjaka. A on se kakti pravi da ne bulji. Ma pričaj ti to nekom drugom. To kaj nemaš fizičkog tijela, to ne znači da mi nemreš bacit pogled na cice, jel tak... He he he
No dobro, nisam zato došla do zaključka da sam kurva. Doduše, kod mene u sobi je prometno ko na kolodvoru, fort neki izlaze i ulaze, al ipak ne i zato. Već sam to zaključila nakon razgovora s ovim krilcem-krelcem.

Veli on meni:"silazak u materijalno je igra iskustva i spoznaje, isprepletena dualnost, spiralno ponavljanje iskustva. Svaki prolazak daje novu dimenziju igri. Ovdje nema mjesta brizi. Briga znači iskorak iz sadašnjosti. Pad u iluziju "sutra" ili "jučer". Spisi kažu - svaki dan se pobrine za sebe!- S tobom ili bez tebe, s tvojom brigom ili bez nje, sutra će biti samo sutra. Zašto sadašnjost opterećuješ sutrašnjim brigama? Igraj se. Igraj se života. Uživaj u svim osjetilima. Otkrij njihove čari, njihovu stvarnost, njihovu iluziju, njihovu dualnost. Zato si tu. Zato ste tu. Da se igrate. Da se igrate života i da uživate u njemu. Ništa se "ne mora", ama baš ništa. Samo budi. Bivaj. Postoji. I budi svjesna svog postojanja u svakom trenutku. Od trenutka do trenutka i linearno vrijeme nestaje i pretapa se u "sada" i "ovdje". U tom trenutku prelama se spoznaja u svjesnost. I postajemo jedno sa svime. A tu nema mjesta ni za kakvu brigu. I zato si umorna, i zato ti se spava. I zato ti je meditacija površna, rijetko transcendiraš. Od briga i zbog briga. Ne igraš se dovoljno, vrijeme trošiš na brigu, zabrinutost, umjesto na zabavu."

"Mudro zboriš, krilac, znaš" - velim ja. Al i ti i ja znamo da nije lako tuđim krilom po koprivama mlatit. Lako tebi kad ne moraš plačat prevoz. Samo mlatneš krilom, i evo te. A ja, uuuuuuh, ja trebam platit tramvaj kartu inače mogu čak i šljagu od zetovca dobit. Kužiš ti to!?! I računi se moraju platit, inače, i njente guz papira, njente paste za zube, njente klope ak ne šljakaš za pare. A moram klopat, bar tu i tam. Neš mi samo prana nije dovoljno slatka, fali joj čokoladni preljev.
I tak ti je to, moj krilac, ja ti se iz čiste brige i zabrinutosti prostituiram. Prodajem svoje vrijeme za pare, nofce, eure, valutu, kune, zovi ti to kak god hoćeš, stvrdnutom energijom, al bez nje buju mi iskopčali struju. I internet, znaš. Samo mi ne diraj internet hahahahaha."

I tu sam negdje ja skontala da sam kurva. Spoznaja me opalila posred čelenke. Ko Usuia na planini Kuriyami. Sve mi se zavrtelo. Al fakat je tak. Dignem se ujutro, dok mi još duša spava. Probijam se kroz mrzovoljni grad da bih došla do mjesta adekvatnog mojoj hahahaha stručnoj spremi ahahahaha umrjet ću od smjeha.... i umjesto da se igram svojom kreativnošću, umjesto da uronim u dan prepun sreće, dijeljenja s drugim ljudima, ja radim... što! Prodajem svoje vrijeme da bih svaki mjesec dobila tu bijedu od stvrdnute energije, koju ondak ionak odmah dam za neke papire, račune, hranu...
I odjeću. Jer se bome ne šika hodat gole guze Ilicom. A baš bi. Al neš ti vraga. Mi smo civilizirani i golo dupe je sramota. Ko i gole cice. Da pukneš od smjeha. Radije bi bila golocickasta Aboriginska žena, prava žena, neg kurva. Kurva koja iz straha za svoje sutra, za svoju budućnost, prodaje ono najvrijednije što ima. Svoje vrijeme. Svoje tako kratko vrijeme dodijeljeno mi da iskusim igru materijalnosti. Vrijeme namijenjeno dijeljenju ljubavi, namijenjeno udisanju čistog šumskog zraka, vrijeme namijenjeno poljupcima s voljenom, vrijeme za gledanje bijelih oblačaka kako lijeno putuju nebom, vrijeme za grlit drveće, gackanje po blatnim lokvama, plivanja u plavom moru, vrijeme za dijeliti i primati iskustva s drugima. Vrijeme za suze, vrijeme za smijeh, bol, radost.... Vrijeme za slobodu bivanja same sa sobom, vrijeme... tako vrijedno vrijeme, tako jeftino prodano.... Vrijeme za kojim žalim kad prođe, vrijeme koje dajem drugima iz čistog straha za golu egzistenciju. Preživljavanje u ovom nehumanom svijetu, nazovi civilizaciji koju je stvorio čovjek. Mutirani idiot. Mutant. Koji je izdao i preokrenuo sve prirodne zakone.
To znam, ja to znaš ti, to znamo svi mi. I ništa ne činimo. Čak i preziremo one koji žive u skladu s njima. Indijance, Aborigine i slične zovemo divljacima. Tko je divljak u ovoj priči? Ha? A tek beskućnici, ima i onih beskućnika lutalica čiji je stvarno izbor to što jesu. A oni jesu gospodari svoga vremena. I to je hrabrost. Ne imat na sebi Benetona, neg prvu krpu do koje dođeš. A mi ih žalimo. Nas treba žaliti. Jer nismo više ljudi. Svi smo mi prostitutke, svak na svoj način. Al do kada? I što ćeš ti učiniti po tom pitanju?
A ti?
Ti?
Ajd, da vas vidim. Hoćeš li se odreći svog televizora, svog kreveta, krpa, klope, guz papira za svoju slobodu? Ha?
Tužno... vrlo tužno... u mojim suzama suze su svih vas, svih nas....
A ja ću, ja ću učiniti ama baš sve da se rehabilitiram. Ne želim više bit kurva... i uspjet ću. Pa makar po cijenu guz-papira. Toliko za danas.

Pozdrav... do sljedećih noćnih razgovora...
reina108 @ 22:53 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Idilična atmosfera. Moja velika radna soba s puno prostora, a malo namještaja, veliki stol i kompjuter.
Noćni sam tip i uvijek sam voljela učiti noću, a sada volim raditi noću kad se spusti onaj blaženi mir i kad sam posve sigurna da ništa neće omesti moju koncentraciju, ni mama sa svojim kvocanjem, niti dosadni telefoni, niti mobitel.

I tako, gluho je doba noći, ja u svojoj velikoj sobi sjedim i pišem na compu. Tišina je doslovno opipljiva, a moja koncentracija na zavidnim visinama.
I odjednom:
"BADA-BUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUM!"

Taj vrlo bučan i gromoglasan "bum" je došao iz sredine sobe, gdje doslovno nema NIČEGA! Samo tepih. Stresla sam se, ukočila, gledam... Ali ništa ne vidim. I dalje je svuda oko mene prazna soba. Osim što se sada u zraku osjeća miris baruta, paljevine koji dolazi od NIČEGA iz sredine sobe.

Gledam zbunjeno, i moram priznati s popriličnom dozom straha jer ta je eksplozija došla ni od kuda, odjednom, iznenada. Imam poriv da naglo ustanem i pobjegnem iz te sobe, ali noge me ne slušaju. Ukočile su se i kao da pripadaju nekom drugom jer uopče ne reagiraju na komandni stožer u mojoj glavi koji ko vergl ponavlja naredbu: diž'te se i bjež'te!

I sjedim ja tako nekih 10tak minuta, gledam, očekujem tko-zna-što, možda neki novi "bum, tras, dum", ali ništa se ne događa. Jedino taj miris još uvijek lebdi u zraku kao dokaz da taj "bum" nije došao iz moje glave.

Nakon nekog vremena, vrlo skoncentirano sam "sejvala" svoj rad na kompu, ugasila ga i prošla tom sredinom sobe i izišla. Duboko udahnula i otišla u drugu sobu spavati.

Drugi dan mene mama pita:
-Jesi ti kaj čula da je noćas grunulo? Činilo mi se kao da je grunulo gore kod tebe?
-Je, mama. Grunulo mi je u sobi.
-Pa kaj ti je grunulo?
- I ja bih to, dovraga, voljela znati, kaj mi je grunulo.
- ..........

Kog vraga se sve moguće paranormalne pojave ovog kvarta koncentriraju baš na moja dva jadna sobička?
I koji je pak sad to vrag bil!?!
Ja bih tak voljela kad bi to meni neko objasnil jer ja suvislog objašnjenja više nemam.
reina108 @ 07:00 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 23, 2006

.... slučajnosti, sinkronicitet, morfogenička polja, whatever... nije ni bitno.

Takve me situacije čine sretnijom, životnijom...
No, evo što se dogodilo, a da mi je izmamilo smješak na lice, izvadilo iz tadašnje depresije. Ma još uvijek ne mogu vjerovati kad god se toga prisjetim.

Krenula sam jednom prilikom, točnije 29.10.'04. put Istre sa svojom twin soul i prijateljicom da se na čistom zraku i prirodi malo "spriberem" i izvadim iz depre jer mi je tjedan dana prije toga bio umro tata.
Cijelim putem lijevala je kiša kao iz kabla, a ja nisam ni riječ progovorila sa svojim suputnicama, ono, baš mi se šutilo.

Oko tunela Učka totalna magla, prolazimo kroz tunel, i ja se na samom izlazu već po inerciji mašim radija da prebacim na radio Pulu, i nakon nepune minute na frekvenciji radio Pule u eter izleti ova poruka:

"Pozdravljam malu ReiNu koja se upravo sada nalazi negdje oko tunela Učka"!

Ostale smo zabezeknute, zaprepaštene! Meni je ladica valjda bila razjapljena do poda.
Ono, znam da mi nitko od istrana nije posalo pozdrav putem radija, ali stvarno ... stvarno... koja podudarnost! Tim više što vrlo malo ljudi zna za moj nadimak, koji je i vrlo rijedak.

Ja sam to sebi protumačila ovako, da netko "gore" gleda na mene i da želi da budem malo sretna. A bili su mi to zaista najteži trenuci te godine, te teške 2004.

Tko god da to bio, hvala mu/joj na toploj istarskoj dobrodošlici!

"Sinkronicitet – dva naizgled nepovezana događaja koji se ne mogu objasniti uzročnoposljedičnom vezom, nego ih povezuje samo osobno značenje.
Mi to zovemo slučajnošću, srećom, sudbinom.
James Redfield piše u svojoj knjizi “Celestinsko proročanstvo “ da kad se dogode slučajni događaji u pravom trenutku i povežu prave osobe koje naš život iznenada okreću u novom i važnom smjeru, namjera je da naslutimo više značenje u tim zagonetnim događajima.

Rijec sinkronicitet skovao je Carl Gustav Jung. Pocelo je s pricom o jednoj terapiji. Jungova pacijentica bila je zena ciji je strogo razumski pristup zivotu otezavao terapiju. Jednom je spomenula san o zlatnom leptiru. Jung je znao da je takav insekt imao veliki znacaj za drevne Egipcane koji su ga smatrali simbolom ponovnog rodenja. U trenutku kad je zena govorila o svom snu, psihijatar je zacuo neki sum na prozoru iza sebe. Ured je bio zamracen pa je Jung odmaknuo zavjesu. U sobu je uletio zlatni leptir, Cetonia Aureate. Jung je pokazao zeni "njenog" leptira i od tog trentka na dalje pacijenticina pretjerana racionalnost se povukla i sastanci su postali uspjesniji.
Nakon tog, Jung je obratio sve vecu pozornost na takve i slicne dogadaje. Njegova definicija sinkroniciteta je nesto poput ovog: istodobni dogadaji koji imaju smisao za covjeka kojem se dogadaju."
reina108 @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, travanj 22, 2006
Ponovno je došao. Kao što već dolazi godinama. Od kad znam za sebe. A možda je i prije bio negdje tu.... uglavnom, ne sjećam se...

A ja iz toga pravim šale. Zezam se na svoj račun. Pa u krajnjoj liniji, zašto to i nebi bilo smješno. Pa tko to danas više ozbiljno i shvaća. Ama baš nitko. Svijet je pun svakakvih frikova koji su bili "oteti", koji su ovo ili ono... shema, standardna za privlačenje pažnje na sebe, kao i potreba da se bar po nečem izdigneš iz jednolične gomile, pa makar "čudaštvom", "indigošću". Suluda potreba za "spašavanjem tonućeg svijeta", za "ostavljanjem traga u tom istom svijetu".
A meni je to smješno. Gomila tih i takvih ljudi je u ludnici, a ako kojim pukim slučajem nemaju dijagnozu, onda su oni "kanali". Jebote, oni kanaliziraju... nešto.... kanalizacija. Totalna. Smrdi do neba. Valjda se kašlje svima, od božanskih bića do malih zelenih od silnog smrada tolke kanalizacije.

I pazi sad. Dođe on. A valjda je zadužen za moj "kvart". I za ovakve poput mene. Nisam ga nikad pitala. Kao ono, on je tu pa ak nekaj treba.... O jebem ti majku tvoju vanzemaljsku.
"Jel nekaj treba?"
Pa naravno da treba, idiote svemirski. Jesi čorav il kaj ti je? Imaš ti oči? Jel ti vidiš u kakvom je sve kurcu? I sad me tu kao naivno pitaš jel kaj treba.
Pa nisam ti ja od onih koji jedva čekaju da im se neko takav obrati, pa da punim gaće od straha, il da padam u ekstazu od sreće, što si ti sad, eto, tu, došel k meni. U sred Zagreba, na Trešnjevku. U moj kvart. K meni.

Stari, ak ne misliš zasukat rukave, odjebi!
Kaj ja imam od toga što si se sad tu stvorio od nekud, iz pizde materine, i prodaješ mi neke teorije o tome tko sam ja, kaj bi trebala, i zakaj je sve tak kak je. Ja ti, stari moj, od toga nemam nikakve koristi, neg samo probleme. Jer si mislim, ak ti možeš ovak uplahutat u moju sobu, onda možeš otplahutat i k Sanaderu, Mesiću, Bushu, Osami bin Ladenu il bilo kome. Dakle, TI imaš MOĆ riješit neke probleme, a ne ja, kojoj auto malo radi, pa ne radi.
Kaj ti zapravo hoćeš od mene?
 
A budala se ceri. S tim svojim superiornim smješkom (valjda si misli kak ga je šef zajebo s ovim zadatkom kad mora tu ić prosvjećivat jednu zaostalu zemljanku, u nekoj zabiti, u nekom smješnom malom gradu, u još smješnijem kvartu).
I veli on, nakon kaj mi je svakaj namljel, jer melje već godinama (samo pizdek ne stari, il bar ne stari tak brzo, za razliku od mene) da je sad došlo vrijeme da ja njega mogu pitat, jer da mi je do sad već sve objasnil, pa ak je nekaj ostalo nejasno....
Qurčić mi je jasno stari, nije mi opće jasno zakaj lijepo ne aterirate s tom svojom mašinerijom nasred Jelačić placa, na ogled svima, pa da se lijepo političari useru, vojska upiša, a narod zabavi.

"Je, nejde to tak." - veli on meni.
Ma kaj nejde, idiote marsijanski. Kaj kanite čekat još jedno milijun-dva godina da evolucija napravi svoje. U tom slučaju dočekala bu vas opet hrpa majmuna. Nema ti tu više evolucije, stari moj. Samo dekadencija. Čista. Ionak smo hrpa majmuna s mobitelima u rukama.

A na to, veli on meni: "pa ti si totalno smješna, pa kaj ti misliš da neko hoće imat s vama posla?
Pa super ste nam za promatrati. Nije da baš u ovom kvartu svemira na svakom čošku imaš planet prepun raznoraznih vojničića koji bi se sam makljali i tukli, zatim hrpa čovječuljaka koja je sama sebi zagadila planet uzduž i poprijeko.
Mora da je stvarno nekaj gadno krivo pošlo u vašim mozgićima kad samo hodate okolo i serete si u vodu koju pijete. Kužiš? Vi ste rijetkost. Raritet. Univerzumska anomalija. Dobro vas treba čuvat. Zato smo zabranili svima da se spuštaju tu k vama kak ko hoće. Nema više turističkih putovanja na vašu malu plavu točkicu kao prije. Njente odmora na Zemlji. Izbačeni ste iz svih turističkih aranžmana. Kužiš stara? To ti je tak. Kaj ti ja mogu. Doduše, tu i tam se neko prošverca k vama, ima i nas raznih. Neki bi iz federacije nešto kao trgovali s vama. Al sad smo i to zabranili, pa svemirska murja ima pune ruke posla da suzbije šverc vašom DNA. Grejsi i još poneki svako malo prođu, al vjeruj ti meni, toga je sve manje. Opasni ste brate, ne možemo dozvoliti da se vaše sulude ideje prošire ovim kvadrantom. To bi tek bio kaos.

Pazi ovo, šta ti misliš što bi bilo kad bi mi aterirali na Jelačić plac. Isti tren bismo najebali jel bi se netko od vaših ugostitelja sigurno odmah sjetio da nas stavi na jelovnik. Je je, ne serem, istinu ti govorim. Pogle samo, vi jedete druga živa bića jer su kao "neinteligentna", pa se to kao smije. A do nedavno jeli ste i jedni druge. Idete uokolo i ubijate iz sporta, kako ono to nazivate - lov. Ej, jebote, mala. Ti ni sama nisi svjesna na koju si se planetu uputila na zadatak. Ti se više tome ni ne čudiš. Al to ti je tak. Divljaci ste, kaj je je."

"Čuj stari, nemoj ti tu meni "kajkati", nisi ti nit purger, nit zagorec" - prekinem ga ja. Prestani mi više držat predavanja i poduzmi nekaj. Bilo kaj.

Veli on: "čuj, da skratim, moram skoro nazad, pa ćemo popit kavu neki drugi put ( svemirska budala se nevlekla na neskafe, još samo da počne i pušit...a u pičku materinu gdje mene baš da dopadne vanzemaljac koji se ponaša ovak skroz primitivno i ljudski....) i još sam da ti velim da malo pogledaš oko sebe i vidiš kak vi međusobno tretirate pripadnike iste rase, a suprotnog spola. O tom si isto malo razmisli. Pa vi opće nebiste mogli funkcionirati kao dio federacije. Što biste tek rekli za neke članove federacije čije rase imaju 3, 4 i više spolova. Ha? Kakvu biste tek vi tu diskriminaciju uveli. Muško i žensko smije u tramvaj, a svi ostali van.

"Ok, stari", velim ja njemu, kaj to meni pričaš, ja ti tak i tak znam sve o tome, već ti rekoh, ak imaš muda (hm, možda ih i nema, još nisam skontala kaj ovaj ima u gaćama) odi lepo na Jelačić plac pa se deri.

A sad me pusti, odplahutaj nazad u to tvoje vozilo koje već dve i pol vure lebdi nad mojim dvorištem, sva sreća je kaj suseda Novak to nemre vidjet, valjda bi ju već feršloknulo, i odjebi i pusti me da idem spavat. Ja za razliku od tebe ujutro moram ić delat, dok buš ti pisal izvještaj kak si lokal neskafe na moj račun, jer naravno kod vas naprednih već odavno nema ni kuna, ni dinara, ni para. I ne, ne moram ti reć doviđenja, jel se ti beš greške nasereš uvijek onda kad sam ja sama doma. Tužila te budem, za špijunažu. Znaš. Idiote svemirski. Valjda i nad tobom ima neki šef.
Ajd briši.
reina108 @ 15:31 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
207667