stargate
ReiNa
Što ovo je?

Ovo su
"flashbacks" iz moje prošlosti sadašnjosti i budućnosti.
Tko sam ja?

Posve obična osoba kojoj se događaju neobične stvari.
Moj kin je...
kin 176: Yellow Resonant Warrior


I Channel in order to Question
Inspiring Fearlessness
I seal the Output of Intelligence
With the Resonant tone of Attunement
I am guided by the power of Elegance
I am a galactic activation portal ... enter me!


Moja totemska životinja
blue
Shoutbox
19.10.2017. 6:58 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:58 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:58 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:58 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:59 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:59 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:59 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 12:54 :: MERK OBAT SIPILIS TERBAIK
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
19.10.2017. 20:09 :: obat sipilis magelang
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
20.10.2017. 6:43 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:43 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:43 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:44 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:44 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:44 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:44 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:45 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:45 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:45 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:46 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:46 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:46 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:46 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:47 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 10:26 :: Prediksi Togel Jitu
// //Thanks for all your help and wishing you all the success in your business.
20.10.2017. 11:34 :: obat alami untuk batu ginjal
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
20.10.2017. 18:50 :: obat untuk penyakit ginjal yang alami
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
21.10.2017. 10:37 :: PENGOBATAN HERBAL PENYAKIT SIFILIS
Secara umum sifilis adalah penyakit sistemik yang berkembang selama empat Tahapan Sifilis yang dapat mangganggu kesehatan bagian tubuh penderitanya. Empat tahapan tersbut yaitu :<div><br /></div><div>Tahapan Sifilis Pertama – Sifilis Primer (Mu
23.10.2017. 12:46 :: obat sipilis paling mujarap
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
23.10.2017. 20:01 :: obat sipilis paling mujarab
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
Nečije misli
A wind has blown across the world
And tremors shake its frame,
New things are struggling to their birth
And naught shall be the same.
The earth is weary of its past
Of folly, hate and fear.
Beyond a dark and stormy sky
The dawn of God is near.
F.C. Happold
Blog - srpanj 2006
četvrtak, srpanj 27, 2006
Kasna večer je. Vrućina jenjava, sve se polako smiruje. Mama, Bongo i ja sjedimo u kuhinji koja ima izlaz na veliku terasu i vrt. U kuhinji je svjetlo, a vani je posvemašnji mrak. Njih dvije nešto pričaju, a ja tamanim sladoled i piljim odsutno prema van.

Odjednom, zrak počinje iskriti, presijavati se i zgušnjavati na jednom mjestu. Znala sam da su opet došli jer sam to vidjela nebrojeno puta. Uglavnom ja to gotovo uvijek primjetim, moja mama nikada, a Bonga sam naučila kako i kud da gleda tako da ona sad zamjećuje razliku i poneki obris, pa me je prestala zajebavati da serem. Bubu također može primijetiti, ali tu večer nije bila s nama.

Uglavnom, iz tog prelijevajućeg zraka formirale su se ovaj puta dvije siluete. Stoje oni lijepo na mojoj terasi i bulje u nas. Pa lijepo buljim i ja u njih i pukne mi film. Fakat! I velim svojima: cure, dvojica su se upravo dojebala na terasu, valjda imaju uplaćen turistički aranžman u kojem su kao dodatak platili promatranje "tipičnih zemaljskih primjeraka tijekom njihove večere u autentičnom okolišu".
Moja me mama blesavo pogleda i krene na terasu, nalakti se u bokovima i veli: "ja ništ ne vidim"!
No bitno je reći da kak je ona došla na terasu da su se ta dva svemirska kretena odmaknula da ona može proći. Nemreš bilivit!
Bongo je pak nekaj počela filozofirati da kaj se ja uzrujavam, da nek nas gledaju, da bi ja tak gledala njih da negdje odem, da kaj to meni smeta, da ovo, da ono...

A ja sam fakat ljuta. Jer više nemrem u miru jest sladoled, nit gola hodat po kući jer me iz svakog ćoška vreba neki perverzni vanzemaljac. Oni u Big Brotheru bar namjerno hoće bit na izvolte dragoj naciji. Al ja ne želim. Osjećam se ko u jebenom zoološkom vrtu. U stvari mi i jesmo zoološki vrt, draga nacijo.

Tko želi znati malo više o tom svemu nek si pročita Povijest Glaksije.
reina108 @ 15:03 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
subota, srpanj 22, 2006
Spooky

Tog dana  ujutro Bubu i meni bio je plan da odemo na jedno posebno mjesto - istarsku EIU

SPUKI BR.1.:

Prije odlaska iz stana pijemo čaj, upaljen televizor, idu vijesti... čujemo da je cesta kojom smo nakanile ići zatvorena zbog požara, i da se promet preusmjerava na neku drugu. Samo smo se pogledale.

SPUKI BR.2.

Ipak odlučimo krenuti (unatoč upozorenju iz spukija broj 1.) i dođemo do auta i imamo što vidjeti. Razbijeno suvozačko staklo, totalno. Šajba u 50000000 komada. Iz auta ama baš ništa ukradeno.

SPUKI BR.3.

Nakon ljepljenja najlona na šajbu, i telefonijade tko nam to tu može popravit i kupvanja cerade da obučemo auto po noći, krene razgovor da nas ništa neće smesti u našim uzvišenim namjerama, sjedamo u auto, u taj tren meni pukne zub. Ono, odlomi se pol zuba, iz čista mira, presjekla me takva bol da sam sve zvijezde vidla.

I tu sam shvatila , da me moji anđeli čuvari putem raznih "spukija" od nečeg čuvaju, i da mi nikako ne daju, ni meni ni njoj da danas idemo na cestu i vozimo. I tako smo ostale kući.

Poslušale smo poruke.
Nakon odluke da nigdje nejdemo, spukiji su prestali.

06-09-2004
reina108 @ 22:02 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 20, 2006
Mene taman danas ujutro zamoli prijateljica da bi je prevezla do Slovenije da tamo nešto obavi. Pridružila nam se pri tom još jedna prijateljica.
I naravno, zbog gužve, umjesto da se vratimo u HR na vrijeme, vrijeme za skok nas je zateklo baš u koloni auta na ničijoj zemlji između SLO i HR. Very Happy

Ja i kolegica B, izađosmo iz auta i na očigled nekoliko kolona turista koji su nas zaprepašteno gledali Smile Surprised Confused počele smo skakati

Kolegica A koja se ispočetka htjela pridružiti skoku, umrla je od srama i nije htjela izići iz auta Very Happy
I tako smo mi odskakale svoje na ničijoj zemlji dok su nam se strani turisti smijali
Valjda su mislili da smo pukle na onom zvizdanu Jedino iz dva auta su na pljskali i mahali nam. pa si nešto mislimo da su možda bar njih par mogli znati za skok. Very Happy
U svakom slučaju, baš smo se dobro svi skupa nasmijali, a i uveselili smo čekajuće turiste. Very Happy
Koju minutu poslije su nas malo čudno graničari gledali, ali su nas ipak pustili da se vratimo u HR. Very Happy

Bilo je dobre vibre kolko god treba Very Happy
reina108 @ 18:50 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Dakle danas je TAJ dan kad se tisuće i tisuće ljudi udružuju u dobru vibraciju i zajedničku misao za planetu Zemlju. Nije toliko bitan skok koliko je bitna dobra namjera, a tko zna... možda i skakanje u čini svoje.

Ono što trebate učiniti je da skočite u 12:39:13 (po lokalnom vremenu) i skačete 2 minute.
Oni koji ne znaju o čemu se radi, pogledajte moj post World Jump Day

Evo što sam dobila u mail podsjetniku za skok:

>>>> WORLD JUMP DAY REMINDER >>>> http://www.worldjumpday.org/

20 JULY 2006
Only days to the historical WORLD JUMP DAY!
You have asked to be notified one day prior to the event.

Send your images and videos of your jump and get the chance
to win a special WORLD JUMP DAY T-shirt!

For information about uploading, emailing or sending your
images/videos a special page will be available on the WORLD
JUMP DAY website shortly after the jump has occurred.

Please be sure to begin jumping at the calculated time of
11.39.13 GMT on 20 JULY 2006. The duration of the jump
should be no less than 2 Minutes. Timing is very critical
in this experiment. We thank you for your help.

Have a good Jump!
Your WORLD JUMP DAY Team
www.worldjumpday.org
reina108 @ 08:15 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 19, 2006
Stanujem u kvartu u kojem je sve uvijek vrvjelo od djece. Na kraju moje ulice je park, veliki, sa ljuljačkama, klackalicom i velikim bazenom. Odmah do parka je ogromna livada, a iza velke bijele zgrade škola i ogromno školsko igralište.
U koje god doba dana da prođem
ovuda - sve zjapi prazno. U prvi tren nisam shvatila što mi u cijeloj slici ne štima, a onda mi je sinulo - nema djece!
Pa sad su ljetni praznici, trebalo bi sve biti puno dječjeg smjeha i vike. Ali nigdje ni jednog jedinog djeteta.
Pa kaj je ovo? Još do maločas su bili tu.

Jel i ovdje, kod mene na Trešnjevci novi svjetski poredak na djelu? NWO u kojem se više ni djeca ne smiju slobodno igrati u parkiću? Došla mi je Amerika u kvart? Il kaj?

Neću sad kenjkati kak je to bilo kad sam ja bila mala i slično zato što to nema veze s tim, klinci su se uvijek igrali vani i prije neg sam se ja rodila, i tada, i poslije, klinci su uvijek htjeli jurcati vani. Čisto sumnjam da sad ne žele.

Čim je završila škola nastao je pravi raj. Izvukli smo svoje bicikle i jurili po cijelom kvartu. I ne samo po kvartu. Izvukli smo role, skejtove, gumi-gumi, lutke, autiće, pikule, lopte, badminton, hula-hoopove, stripove i igrali se po cijele dane. Svagdje nas je bilo, po vrtovima, ulicama, livadi ispred zgrade, a najviše u parku. U tom parkiću smo si čak i na jednom drvetu složili "tajno skrovište". Ovom tu parku, koji sad, u sred ljeta zjapi prazan. Bilo je dovoljno da mi neko pozvoni na vrata i kaže mojoj mami: "tetaaaaaaa jel se može Reina ić voziti s nama", i mama bi me uvijek pustila. U krajnjoj liniji, a zašto i nebi - pa svi su bili vani. Svi starci su znali da smo "tu negdje". I ništa se nikada nikome nije dogodilo. Ajd dobro, osim pokojeg razbijenog koljena ili bi se počupali oko nečeg.
I da nebi bilo zabune, svi smo mi išli na more i k svojim bakama na neka sela provoditi dio praznika, ali uvijek bi netko odlazio, a netko se vraćao. Nikad se nije dogodilo da nema ni jednog jedinog djeteta.
I uvijek su iza nas ostajali tragovi, nacrtane "školice" na asfaltu, klupe i zidovi zašarani kredom...znalo se jako dobro da smo tu. Pa čak i kad je kiša padala, naš parkić je imao 3 visoka i debela hrasta s ogromnim krošnjama koji su nas sasvim dobro zaklanjali tako da nismo morali pobjeći kući. Najveća kazna nekome bila je ak nije smio ići van.

I da bili smo zaista Sretna djeca i bila sam Sretno dijete.

Danas gledam - nema nikakvih tragova dječjeg postojanja. Nek mi neko veli, gdje su djeca? Gdje?
I jesu li sretna?
reina108 @ 18:56 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 18, 2006
Jedna od "urbanih legendi" koja kruži planetom je svima dobro poznata priča o tome da bi se planeta Zemlja izbacila iz njene orbite ako bi cijela populacija Kine u istom trenutku skočila... Veselo, zar ne?!

A šta biste rekli kada biste čuli da se već zna i datum, sat, čak i sekunda kada će se to stvarno dogoditi?!

Taj događaj ima čak i ime i zove se World Jump Day i dogodit će se 20.7.2006. godine u 11 sati 39 minuta i 13 sekundi.

Po nekim znanstvenim istraživanjima, teorijski je dokazano da je to moguće i da će taj povijesni poduhvat (ako uspije) pomjeriti Zemlju u novu orbitu i tako zaustaviti globalno zagrijavanje, produžiti dan (dan će biti duži od 24 sata) i stvoriti mnogo homogeniju klimu.

Za to je potreban udruženi skok od oko 600.000.000 ljudi!

Ako mislite da je to mnogo, onda će vas iznenaditi i podatak da je u ovom projektu već registrirano 598.103.511 ljudi i da je u trenutku dok se ovaj članak pisao, još 20 ljudi registriralo za "skok".

Ako ste voljni da i vi budete sudionik u skoku koji će promijeniti cijelokupan život na zemlji, posjetite ovaj site i... ko zna... u najgorem slučaju možda budete direktno odgovorni za uništenje planete...

Još samo 2 dana...

http://www.worldjumpday.org/

reina108 @ 00:15 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, srpanj 14, 2006
E ovo mi je sad fakat diglo tlak. Prosim lijepo nek me netko informira, jel možda Hrvatska postala 51 američka država, il kaj? Di ja to živim? U Americi? Na kojem jezičnom području?

Otvorim prvi program naše nacionalne dalekovidnice i čujem engleski, naravno neki film s pištoljarenjem i ubijanjima. Otvorim drugi - opet neko američko sranje s nasiljem. Na RTL-u opet amerikanci ratuju. Na novoj Američki marinci ratuju.  Z1 se ni ne usudim otvorit. Tam fort tamburaju neke američke cajke. Fuj! Satelit nemam i ne kanim ga imat. Ne treba mi još američkih filmova, niti engleskog jezika. Znam ga sasvim dobro, tak dobro da uhvatim sebe kak bi umjesto neke naše poduže riječi lakše upotrijebila onaj univerzalni američki "fuck"! To i činim, posve nesvjesno. Isprogramirali su me. Programiraju nas i dalje. To ti je kao kad bi neko napravio omču, a ti sam gurneš glavu u nju. Cijeli svijet je gurnuo glavu u omču. Promjeni nekom narodu jezik, promjenit ćeš mu i mentalitet. Kog bi se vraga mi opterećivali s nekim jezikom od stoljeća sedmog koji ima svoju povijest i tradiciju, kad je tak "easy" prihvatiti plitkoću i jednostavnost američkog "fuck"!
I eto ti - "ceo svet te razume"!

I nije samo problem u amerikanizaciji naše nacije, problem je u nametanju straha, nasilja, agresije, pištolja, i vizije kak su jedino "ameri" heroji koji će spasiti svijet i napraviti reda. To je poruka svakog filma: trebate se bojati! I morate bit dobri i slušat stričeka Busha! Inače dođe striček marinac sa svojom pljucom!

I imate si tražit uzore po američkim filmovima inače ćete završiti ko Al Bundy. Slušajte Opru! Budite čubate ko Angelina Jolie. Baš se pitam odakle trend čubatih žena u Hrvatskoj. Silkonske čube su počele po američkim filmovima, kao i silikonske cice. Meni su dobre moje tradicionalne hrvatske cice bez američke plastike. A spirsane žene? Nemojte mi samo reć da vam je lijepo vidjet zbušene cure, majke i hrvatice. Ajd jedan pirs tu i tam može proć, al jebate, upoznala sam jednu s pirsom u uglu čube, nosu, jeziku i obrvi. Pitam ju jel ima još gdje? Veli ona - na pupku, ušima i "tam dolje". Ta se temeljito zbušila! Jadna, sigurno mora jako pazit da negdje ne zapne sa svim tim železom. I nije jedina. A sve je počelo od zbušenih amerikanki. I sad naši klinci svi hoće bit zbušeni i vikati "fuck". Kak "cool".

Dok sam bila klinka posjetili su nas neki rođaci iz Amerike, čudili su se kak nas naši starci puštaju da se igramo vani u parkiću, kak to da idemo pješice, kak to da se družimo, šetamo gradom, kak to da doma nemamo pištolj za obranu i pjevali ode našem slobodnom vremenu i načinu života.

Danas sad i mi lijepo imamo tu svoju Ameriku, šljakamo po cijele dane, ne družimo se, klinci se više ne igraju po parkićima već haklaju američke kompjuterske pucačine, vikende provodimo po shopping centrima umjesto na Sljemenu, gledamo američka preseravanja na tv-u, ako izađemo van vrlo je vjerojatno da ćemo vidjet dobru tuču ili obračun s pištoljima. Pljačke i kriminal je postao svakodnevna stvar na koju se više nitko ni ne obazire.

Dobrodošli u novi svjetski poredak i jebite se draga nacijo.
Pardon, reći ću vam tak da razumijete - welcome to New World Order and fuck you!
reina108 @ 23:29 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
srijeda, srpanj 12, 2006
I kaže ona meni: a ti se sigurno onda ne deklariraš kao katolkinja, ha?
Bum! Deklaracija! Ravno na čelenku!

- Ma ona ti spada u one duhovnjake kaj briju o čakrama i aurama!-
Tras! Etketa! Opet ravno na čelenku. Ili ruku. Svejedno!

- ReiNa? Ona ti malo preveć zasmrdi kuću sa onim svojim štapićima. Ma pusti, preveć je ona u svemu tome za moj ukus - "indigovka"!
Bar kod! Dum! Indigo Alfa s certifikatom zakeljenim posred ćelenke. Jadna moja čelenka od svih tih etiketa.

Nekako ne volim tu riječ "deklarirati", podsjeća me na one deklaracije na proizvodima u trgovinama. Ono, dođeš u dućan, pročitaš, kupiš, pa ti je fino, il ti nije fino... znači deklaracija na proizvodu može bit točna ili manje točna. Ili totalno kriva. Može pisati da ima one E-ove i GMO, al i ne mora pisati na toj jebenoj etiketi. Danas se svašta trpa na etikete samo da se nešto bolje proda i uvali. Ak te nema u bazi, odma ti neko mora dodijeliti bar kod i lijepo te katalogizirati. Najs!

A ja ne volim "biti proizvod" da bih se deklarirala ovako ili onako, pa da me netko prema toj deklaraciji pospremi u neku od svojih ladica.
Preferiram način života tako da moja djela govore o meni, a ne neka deklaracija bilo da je izašla iz mojih usta ili nečijih usta. Pa čak mi i nije važno da moja djela drugima govore o meni.
Važno mi je jedino da ja zbog njih imam ono unutarnje zadovoljstvo, miran san, i da se
mogu svako jutro kad perem zube pogledati u oči u ogledalu.

I još nešto a pro pos gledanja u ogledalo, iako nema baš direktne veze s etiketama:

Čovjek u ogledalu

Kada postigneš ono što si želio u borbi za sebe
i svijet te učini kraljem dana,
samo priđi ogledalu, pogledaj se
i vidi što Taj čovjek ima reći.

Jer to nije tvoj otac, majka ili žena
čije sudove moraš proć;
Osoba čije mišljenje najviše znači u Tvom životu,
ona je koja te gleda iz ogledala.

Neki ljudi mogu misliti da si iskren prijatelj
i smatrati te divnim,
ali čovjek u ogledalu veli da si samo protuha,
ako mu ne možeš pogledati u oči.

Njemu treba ugoditi, ostali nisu važni,
jer on je s tobom otvoren do kraja.
I prošao si svoj najteži ispit,
ako je čovjek u ogledalu tvoj prijatelj.

Jer na putu života možeš prevariti cijeli svijet
i u prolazu će te ljudi tapšati po ramenu,
ali će ti konačna plaća biti bol srca i suze,
ako si prevario čovjeka u ogledalu.


The Guy in the Glass

When you get what you want in your struggle for pelf,
And the world makes you King for a day,
Then go to the mirror and look at yourself,
And see what that guy has to say.

For it isn't your Father, or Mother, or Wife,
Who judgement upon you must pass.
The feller whose verdict counts most in your life
Is the guy staring back from the glass.

He's the feller to please, never mind all the rest,
For he's with you clear up to the end,
And you've passed your most dangerous, difficult test
If the guy in the glass is your friend.

You may be like Jack Horner and "chisel" a plum,
And think you're a wonderful guy,
But the man in the glass says you're only a bum
If you can't look him straight in the eye.

You can fool the whole world down the pathway of years,
And get pats on the back as you pass,
But your final reward will be heartaches and tears
If you've cheated the guy in the glass.

In grateful memory of our father, the author, Dale Wimbrow 1895-1954
reina108 @ 15:22 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 11, 2006
Ljeto je, pa si sve nešto mislim da s vama podijelim svoje prvo kampersko iskustvo. Možda nekome bude od koristi, a malo smjeha nikad nije na odmet, zar ne?
U svakom slučaju, ako kanite na svoje prvo kampiranje, dobro si proučite ove moje upute i pravila.


1. Važno je izabrati dobro mjesto! Svakako imajte na umu da ne podignete čergu u blizini obitelji koje imaju čopor djece (vrište noću, ustaju u cik zore, znate kad idu kakati, kad im se piški i kad imaju sve moguće potrebe).

2.  Ne podižite čergu u blizini debelih Švaba (znat ćete kolko su piva popili po učestalosti podrigivanja i po sve glasnijoj čudnoj mjuzi  koju puštaju tak da se zapru u auto na koji onda kuca kamp kontrola i nakon čega krene svađa na svim mogućim jezicima koja se na kraju završi na jeziku gesta i demonstriranju karatea i sličnih vještina).


3.  Ne dići čergu na mjestu koje nema hlad, nikako! Treba je podići usred nekog drveća gdje je hlad cijeli božji dan, al dobro, malo popodnevnog sunca neće smetati. Najgore je ono koje upiči ujutro, neka zraka nađe uvijek prolaz u čergi i nakon toga nema spavanja. Pa si vi mislite kaj ćete u cik zore zbuđeni dok ostatak kampa krmi.

4. Ako ste našli drveće i pripadajući mu hlad, provjerite čvrstoću dotičnih stabala. Moraju biti čvrsta i ni slučajno trula, jer u slučaju neke  žešće oluje ili pijavice koja trula grana može završiti na vašem šatoru il nedajbog samo drvo.
(A sad si probajte zamisliti pikčr mene i mojih frendica kak uljećemo među drveće tražeći mjesto i prepipavanje dotičnih stabala i
izbezumljene poglede ostalih kampera kojima na faci piše: "ne budu se valjda ove luđakinje utaborile kraj nas!" 

5.  Ne podizati čergu na ikakvim padinama bez obzira kak vam na prvi pogled izgledaju blago i neprimjetno. Nakon par dana spavanja dobit ćete laganini mučninu od svega ravnog i boljet će vas leđa. A da ne pričam kak se osjeća supatnik u šatoru kad zbog padine na njenoj/njegovoj glavi svako tolko završi vaša noga, ruka, guza il nekaj drugo.  Padine su također opasne u slučaju iznenadnih pljuskova. Prema Murphyjevom zakonu sigurno će se stvoriti potočić na ili pod vaš šator.

VAŽNO! - pnijeti "vaservagu" u te svrhe.

6. Ne treba se osloniti na one klinove koji dolaze u paketu sa šatorom. Treba ponijeti najdeblje klinove koji se u željezari mogu kupiti i dobro učvrstiti čergu. Ako slučajno osim šatora imate i sjenicu, nju pogotovo treba učvrstiti sa što više klinova inače odleti u nepoznatom smjeru ako samo malkice bura zapuše.
(Zamislite si pikčr moje frendice koja drži gornji dio sjenice koji se napuhao kao jedro i viče: "mala, drž' ga, dr'ž ga" dok ja onak zbuđena od gungule usred noći pokušavam shvatiti gdje sam, kaj se događa i kaj ja to trebam držat.)
7. Svakako treba ponijeti televizor za gledanje ljetnih repriza Star treka il Deep Space Nine-a. Divan je prizor gledati susjede kak ti zavide na imanju televizora u kampu. Jedini je problem kaj se zbog danjeg svjetla slika na telki dobro ne vidi pa je onda rješenje smjestiti televizor u čergu, dok vi izvana gledate. Također ponesite neku antenu jer na našoj obali bez antene možete jako lijepo pratiti TV Kopar i sve programe RAI dok su naši hrvatski programi kao da dolaze iz Tunguzije.
(Zamislite pikčr kak ja buljim u najnapetiju scenu Star Dreka dok moja frendica balansira s antenom na obližnjem drvetu). 
8. Laptop bi bio divan dodatak kamperskoj opremi kad bi se usred kamperske šumice imal gdje všteknut u net. Ajmo pisat peticiju da osim strujnih štekera budu i oni za net.
Je, je znam, postoji wireless, ali košta ko "svetogpetrakajgana".

9. Frižider ilitiga hladnjak je divna blagodat naše civilizacije. NIKAD VIŠE u kamp bez frižidera. Bilo kakvog. Pa makar i najmanjeg. Jako mi se zgadila topla voda, topla cola, topli ledeni čaj, topli jogurti. Bljak!
(Kampovi uglavnom imaju određen broj frižidera, ali prema Murphyjevom zakonu baš onaj dan kad vi dođete na ljetovanje neće biti ni jednog slobodnog. A sad si zamislite pikčr mene i frendice kak svaki dan nakog popijenog il pojedenog nečeg toplog hodočastimo na recepciju i gnjavimo: - jeeeeeeeel se osloboooooooodil koji frižiderčić?
- Nije!
- Kak nije?
- Dođite sutra ponovno, možda, al ne možemo obećati.
- %&##$!&%(/&%/&$=)/%&#$#"=)(%$%$!!!!!!!!!!!!!

10. Ako vam pukne luftić na kojem spavate to može biti jako gadna stvar, treba imat u pričuvi neko drugo rješenje (bilo kakvo) jer inače završite na tome da se kupi onaj prozirni luftić s rupama za u more s onim dodatnim jastukom na uzglavlju. Na tome spavat je prava muka.
(Tamo gdje smo mi bile, kao i u drugim našim malim priobalnim mjestima, naravno prema Murphyiju, drugih nije bilo za kupit).

11. Nikako ne dati Bongu (mojoj kamperskoj frendici) dati priliku da kupuje luftiće za kampiranje. Ona naime misli da se one membrane na ventilima trebaju zbušit s nožem da bi se luftić mogel napumpat.
12. Definitivno treba kupit komad umjetne trave kao podlogu za okućnicu oko čerge jer u protivnom imate stalno zmazane noge.
13. Pametno je podić čergu blizu sanitarnog čvora jer je velika frka ak vas stisne ujutro, tak da ne morate izbezumljenog izraza lica trčat prek pol kampa, ali isto tak nikako ne podići čergu preblizu jer ćete stalno gledat kak kraj vas prolaze ljudi s izbezumljenim izrazima lica.
14. Treba jako paziti da ne odete mokri po novine i ne nosite iste pod rukom jerbo onda ljudi misle da imate jako čudne tetovaže. Naime Bongo je pod rukom nosila "večernjak" i ondak su je frajeri čudno gledali jer joj se na ruku preslikalo "Blanka Vlašić preskočila"!

15. Jako je zanimljivo gledati gole frajere kak voze bicikl!
Od toga je još zanimljivilje gledat gole frajere kak ujutro joggiraju ili se rolaju.
(U te svrhe svakako podignite čergu u nudističkom dijelu kampa.)

16. Interesantna je pojava da kad vidi gole, istetovirane i nabildane frajere Bongo uzvikne:" Miiii-ciiiii-caaaaaaaaaaa!"
Od toga je još interesnatnija pojava kad naša druga frendica, Bubu, natuče na facu tamne sunčane naočale i smjesti se na šetnicu kraj koje goli frajeri igraju odbojku.

17. Definitivno treba kupiti najveći mogući šator koji se može naći na tržištu. Jako me nervirala ova mala iglu čerga koja služi samo za spavanje. U slučaju da je neka od nas prdnula, to je bila opća elementarna nepogoda usporediva sa plinskom komorom za ostale dvije.
(Zamislite pikčr usred noći, jedna od nas se budi [neću reć koja] i pita druge dvije:
- Zakaj imate glave vani? Gledate zvijezde? Vanzemaljci?
- Ne glupačo! Pokušavamo doć do zraka. Zaprdila si čitav šator!)

18. Svakako treba ponijeti čepiće za uha. Došla sam do zaključka da homo kamperusi svi odreda hrču. Nemoguća je misija ić od jednog do drugog šatora i lupkat ljude. Zadovoljila sam se time da izlupam Bonga (ona ispušta neke čudne zvuke koji podsjećaju na piljenje drva) i Bubu (ona, pak, ispušta nešto poput "khhhhhh phhhhh").
Ja, naravno, ne hrčem!


19. Neizmjerno je veselje kad se po noći čuje kak se netko šuljajući prečicom između šatora pokušava dokopat wc-a i onda se splete na špagice s kojima su učvršćeni šatori. Hehehehehehe!
(Pikčr - nas tri čujemo nekog kak se šulja. Na facama nam je išćekivanje. I onda: "bum, tras, cingl, jooj, auuuu, psmtr!" A mi zabilježimo još jednu crticu na šatorskom zidu.)

20. Sex u šatoru? Ni u ludilu. U kampu se uvijek zna ko se kada i koliko ševi, šatorčići se drmaju posebnim ritmom i nakon toga ljudi iz čergica izlaze totalno znojni i zajapureni ko iz saune jer su na šatorima pozatvarali sve moguće rupe za ventilaciju u nadi da se ništa neće
čut. Većina njih brzo zaboravi da nisu između 4 čvrsta zida i svakakvih zvukova se može čuti npr. trljanje golog dupeta po gumenom luftiću proizvodi neki zvuk "žnjic-žnjic", a možete i čuti uzvike na raznim jezicima u dijapazonu od "ah-oh", pa sve do "my darling, cara mia, ich comme mein shatzc, napucaj me sad" i sl.
(Pikčr - za vrijeme kišnih dana svi se ševe po šatorima, osobito oni koji su u igluima koji služe samo za spavanje, a ne za dnevni boravak. Mi smo se dok je padala kiša igrale igrica koja će nabrojit veći broj "ševećih šatora".)
Naravno, mi se nismo ševile. Kaj god!

21. Ako spadate poput nas u onu ekipu koja redovito meditira i vježba yogu, svakako se zaputite u nudistički kamp, ili bar dio kampa gdje su nudisti.  Tu je vrlo vjerojatno da ćete naiči na sličnu ekipu, pa vas neće izbezumljeno gledati ko luđake. Mentalitet u tekstilnim kampovima se od nudističkih razlikuje kao nebo od zemlje. Tekstilci više buče po kampu, slušaju "cajke" na sav glas,  vole se opijati, tipovi se besramno uvaljuju s najprizemnijim forama,  malo starije tete hodaju našminkane usred zvizdana i drže se kao da im nitko nikad nije vidio golu cicu. Nastaje katastrofa ak kojoj slučajno cica pobjegne van badića. U nudističkom dijelu posve je uobičajen prizor ujutro rano vidjeti ekipu kako gimnasticira, vježba yogu, 5 tibetanaca ili meditira. Navečer vlada blažena tišina, tu i tamo netko na plažici prebira po gitari ili pjeva bhajane.  Ljudi su vrlo "friendly" i spremni pomoći oko postavljanja šatora ili bilo čega.
22. Ni u ludilu nemojte u nudistički kamp stići kao nas 3 sa dva auta prepunih kofera i odjeće za sve moguće prilike i situacije. Na kraju je ispalo da smo po cijele dane bile gole i da ništa od te silne odjeće nismo upotrijebile osim 1 majice i hlačica ukoliko bismo izišle iz kampa. Prema Murphyju, ona hrpa koju ponesete sigurno vam neće trebati, ali neka sitnica koju ne ponesete falit će vam nenormalno.

23. Svakako podignite čergu tik uz plažicu. Ako treba i potucite se za to mjesto. Kamp ima smisla jedino ak se svako jutro doslovno  iskotrljate iz šatora u more. Nenadmašan užitak!
(U svrhu pronalaženja optimalnog mjesta, u kamp se trebate prijaviti najranije moguće ujutro jer nastaje suluda trka novopridošlih u kamp u potrazi za idealnom parcelom.
Pikčr - nas tri na +35, usred zvizdana,  još obučene od puta iz Zagreba izbezumljeno trčimo po kampu gore-dolje mjerkajući parcele, prepipavajući drveće i kut izlaska sunca i ostavljajući torbe po raznima kao znak da su zauzete sve dok ja s viskom ne proglasim najbolju gdje ćemo se smjestit.)

Svakako, kamp mi je bio otkriće, najluđe i najljepše ljetovanje ikad.  Jedva čekam to ponoviti!
reina108 @ 16:59 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, srpanj 7, 2006
strelica1

strelica2
Ove su fotke nastala iz jurećeg auta pri brzini od cca 90km/h zato su tako loše. Do tih strelica nema nikakvih puteva, ne može se sići s
autoputa, niti im na bilo koji naćin prići. Kad ih ugledaš, za sekundu su već daleko iza tebe. Da znam neki sporedni put i da sam imala malo više vremena istražila bih način kako doći do njih. Samo pitam se koliko je uopće pametno tako nečem se približavati, ak nemaš stručnosti ni pojma o čem se tu radi, a na tom se kočoperi radioaktivni znak.

Pitam se: da li nam to u Istri zakapaju radioaktivni otpad, a da nitko o tome pojma nema?
Ako nije nešto radioaktivno, čemu onda znak radioaktivnosti na njima?
Ako nije radioaktivno zašto su ti punktovi gdje su te strelice smještene uvijek na lokacijama daleko od naseljenih mjesta, tik uz autoput gdje gotovo nitko pješice ne prolazi već samo jureći auti?
Dnevno pokraj tih strelica prođe tisuće i tisuće ljudi, zar ih nitko drugi nije vidio i postavio pitanje o čemu se tu radi? Znam da strane turiste nije briga, ali svakodnevno prođe i koja tisućica domaćih registracija tuda.
Zar su ljudi prestali primjećivati stvari i pojave oko sebe i samo prolaze ko koferi? Jesu li isprogramirani da ništa ne vide ili ne žele vidjeti? Jel još uvijek aktivan onaj mentalni sklop "lako ćemo; nema problema, to nije moja briga, brigo moja prijeđi na drugoga"?
Tko ili što stoji iza tih ogromnih željeznih rugoba sa znakom radioaktivnosti usred najturističkije regije u "Rvata"?
Jesu li te ružne željezne strijele dio kampanje "Nek moja Istra blista"? Jel se možda tu misli da blista od radijacije?

Hajde, tu vas ima bar tisuću blogera. Netko nešto mora znati ili bar saznati. Hajde razuvjerite me da to nije takva frka kak na prvi pogled izgleda. Želim čuti nekog od stručnjaka za tu željeznu gadariju. O čem se tu stvarno radi? Čemu to služi? Hajde, dajte mi neko benigno objašnjenje.

I nemojte mi ovaj put spominjati vanzemaljce, Iluminate, svjetske zavjere, ni Milana Bandića!

Hajde, istinu na vidjelo!
reina108 @ 16:24 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
galeb1

galeb2

galeb3

Moja šutnja zadnjih par dana izazvala je prijekor. No nekako mislim da je mudrije šutjeti ako se već nema što za reći. Uvijek postoje i oni koje šutnja plaši, izaziva strah. Teško je ponekad biti sam sa sobom. Slušati tišinu. Iako tišina ponekad zna biti rječitija i od krika. Ja volim tišinu.

Ovo je galeb koji me je posjećivao svako jutro u mojim istarskim danima. Dodatno je ukrašavao pogled iz mog tamošnjeg obitavališta.

S obzirom na to u kakvom sam tihom, filozofskom i kontemplativnom stanju trenutno, što mislite, koliko je vjerojatno da je to baš bio galeb Jonathan Livingston glavom i bradom?
reina108 @ 02:05 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
207667