stargate
ReiNa
Što ovo je?

Ovo su
"flashbacks" iz moje prošlosti sadašnjosti i budućnosti.
Tko sam ja?

Posve obična osoba kojoj se događaju neobične stvari.
Moj kin je...
kin 176: Yellow Resonant Warrior


I Channel in order to Question
Inspiring Fearlessness
I seal the Output of Intelligence
With the Resonant tone of Attunement
I am guided by the power of Elegance
I am a galactic activation portal ... enter me!


Moja totemska životinja
blue
Shoutbox
19.10.2017. 6:58 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:58 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:58 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:58 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:59 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:59 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:59 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 12:54 :: MERK OBAT SIPILIS TERBAIK
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
19.10.2017. 20:09 :: obat sipilis magelang
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
20.10.2017. 6:43 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:43 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:43 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:44 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:44 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:44 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:44 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:45 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:45 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:45 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:46 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:46 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:46 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:46 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:47 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 10:26 :: Prediksi Togel Jitu
// //Thanks for all your help and wishing you all the success in your business.
20.10.2017. 11:34 :: obat alami untuk batu ginjal
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
20.10.2017. 18:50 :: obat untuk penyakit ginjal yang alami
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
21.10.2017. 10:37 :: PENGOBATAN HERBAL PENYAKIT SIFILIS
Secara umum sifilis adalah penyakit sistemik yang berkembang selama empat Tahapan Sifilis yang dapat mangganggu kesehatan bagian tubuh penderitanya. Empat tahapan tersbut yaitu :<div><br /></div><div>Tahapan Sifilis Pertama – Sifilis Primer (Mu
23.10.2017. 12:46 :: obat sipilis paling mujarap
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
23.10.2017. 20:01 :: obat sipilis paling mujarab
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
Nečije misli
A wind has blown across the world
And tremors shake its frame,
New things are struggling to their birth
And naught shall be the same.
The earth is weary of its past
Of folly, hate and fear.
Beyond a dark and stormy sky
The dawn of God is near.
F.C. Happold
Blog - kolovoz 2006
nedjelja, kolovoz 27, 2006
Poreč volim još i zbog njih. Pomalo ih već smatram svojim privatnim Indijancima. Kad sam ih pred nekoliko godina prvi puta vidjela i čula - rasplakala sam se. Ne znam objasniti zašto, no kad god ih vidim dirnu me tako duboko u dušu da ne mogu zadržati suze. Vjerojatno s njima dijelim grupnu dušu, prošle živote, whatever... ionak svi kažu da toliko sličimo da bih komotno mogla proći za jednu od njih.





















































Mmmmmmmmmmmmmm ovaj zadnji je prava micicaaaaaaa, mmmmmmmm, khm, njega bih za doručak ;)  ...hmda.. ;)
Jel netko zna jel možda slobodan? ;) :) :D
reina108 @ 22:00 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 26, 2006
Kad sam u Istri obično idem na jednu divlju plažicu koju sam nazvala Divljakuša. Ona je van svih puteva i prilaza, poprilično zabačena, vrlo mali broj ljudi je znao za nju. Uglavnom samo domaći.
Na toj plažici ničeg nema, ni ceste, ni asflatnog prilaza, ni tuševa, ni prilaza moru, ni kafića, svugdje su samo oštre stijene, zelenilo i prekrasan pogled koji puca preko Novigrada, pa skroz tamo daleko do Savudrijske vale prema Sloveniji.
Idealno mjesto za mir, tišinu, odmor i meditaciju, za skinut se gol i tako se prepustiti suncu i moru.
Uvijek je na toj plažici bilo samo nas par s istom namjerom - uživati u miru i tišini daleko od napučenih službenih plaža, dernjave, trešteće muzike.

I u zadnjih par godina izgleda da se nekako pročulo za moju Divljakušu i tu su osvanuli turisti. Nema šanse da su slučajno natrapali jer je ovu lokaciju nemoguće naći ukoliko se nemaju točne upute kako je naći.
Ali ono što me dočekalo ove godine temeljito me rastužilo. Gospoda turisti, mahom nijemci i talijani parkiraju svoje aute maltene u plićaku, bezobzirno uguravajući svoje aute i kršeći zelenilo i grane. Kad to gledaš imaš osjećaj da bi bili najsretniji kad bi s njim mogli i plivati. Zatim parkiraju auto u hladu, a sami se prže na suncu. Nikad neću shvatiti gušt ležanja na ručniku samo 30 centimetara od pregrijane, smradne i prašne gume svoga auta.
Mora da sam fakat konzervativna kad ne shvaćam tu simbiozu s autom. Jebiga!

Al od ovog što slijedi fakat mi je izašla tona pare kroz uši. Ko u crtiću Tom&Jerry.

scena prva

Familija kosookih oboružana kopljima, šiljcima, granama drveta (odlomljenih sa obližnjeg drveća) harači po plaži i sistematski ubija sve što gmiže. Gušterice, račiće, školjke...
Nedobog da vide da nešto živo izgmiže iz vode. Eto ti njih i tup-tras-napik i ode rak u vječna lovišta. Primjetila sam da su htjeli uloviti i jednog gnjurca i galeba s onom mrežicom.
Što rade sa svojim ulovom? Nakon napornog dana prepunog lova - ostave žrtve svog pokolja na plaži. Daklem, očito nisu bili gladni. Daklem, to je samo strast za uništavanjem.
Daklem, ustanem ja, priđem koosokom pater familijasu i pitam ga jel bi mu se svidjelo da ja ušetam u njegovo dvorište i počnem napikavati živa bića.
Veli on - nebi mi se svidjelo.
I rekoh mu - glečte, da samo jedan od turista na svakoj našoj plaži utamani samo 1 raka, kolko je to bezrazložnog uništavanja naše faune?

Epilog: sutradan ih više nije bilo na Divljakuši.
Rezultat: spašeno nešto flore i faune na Divljakuši.

scena druga

Nakon cijelog dana na plaži jedna poprilično velika slovensko/hrvatska obitelj posprema svoje stvari u auto. Iza njih - svinjac, kore lubenice, papiri,vrećice, zmazana iskorištena pelena, konzerve od paštete i ostaci pileta kojeg su oglabali.
Nabacim ja svoj najšarmerskiji smješak br. 33 na facu i viknem - gospođoooooooo, nešto ste zaboravili na plaži!
Ona sva sretna pojuri nazad - joj joj, hvala vam- i stane! Gleda! Dramska pauza! I sine joj! Pognute glave, sva zajapurena protestno počne skupljati svo smeće koje je ostalo iza njih.

Epilog: ni oni sutradan nisu osvanuli na Divljakuši
Rezultat: Divljakuša je čista, al ne garantiram da je plaža na koju su se preselili ostala čista nakon njih.

scena treća ili kako u 5 minuta postići da te mrzi bar pola plaže

Dolazimo na Divljakušu negdje oko ručka, dakle malkice iza podneva. Taman iza nas stigli još neki domaći koje već znamo iz viđenja.
A dolje na stijenama hrpa karimata, ručnika, luftića - svi sa kamenjem na njima i nigdje nikog. Samo jedna žena malo dalje sjedi na jednom kamenu i puši.
Ovi koji su još došli iza nas, samo su stali i počeli komentirati da koja je to fora sa rezervacijom čitave plaže, doslovno. I da kaj će sad jer doslovno su svi prilazi moru bili blokirani.
I tu sam ja valja na faci dobila "onaj" izraz lica. Kad me je frendica pogledala jedino je propentala - nemoj, neeeeeeemoj molim te.... idemo negdje, evo vodim te u Plavu lagunu, na Brijune, gdje god hoćeš, samo nemoj!

Ma moj!

Namignem ja onima koji su došli iza nas, i lijepo krenem raditi mjesto za nas. Pomaknem uredno zakamenjene ručnike i smjestim nas. Smjestili se i ovi kaj su došli. I sve je bilo o.k. kadli za jedno 10 minuta dolazi ona žena kaj je pušila na udaljenom kamenu. I počne ona ceketati na švedskom ili finskom, zvučala je doslovno ko Švedska brojalka (aja-cap-cap pari'dik karigan'lan dik-tarivil'an pie-tandun-la...). Brzo smo se mi sporazumjele na engleskom, velim ja njoj da rezervacije plaže nisu ovdje uobičajena stvar i da nek se pomiri s tom činjenicom. Zinula je i otišla na svoj rezervirani kutak od cca 100 metara koji joj je, sirotoj, preostao. Ah šta čini urbana zagušenost u razvijenim zemljama.

Nakon pol sata dolazi jedna slovenska obitelj čije smo ručnike isto malo pomaknuli. Ne abadiramo. Razumijemo svaku riječ iako oni komeniraju da mogu govorit šta god hoće jer vjerojatno ih mi ne razumijemo. Komentari su počeli od toga da je Istra u stvari slovenska i da je ovdje slovenska vlast na djelu da nitko nebi dirao njihove ručnike, pa da je Hrvatska neorganizirana, jadna, da su Hrvati cigani...

I tu je meni prekipjelo!
Podignem glavu i pitam napuhanka jel morti nekaj u rodu sa Joškom Jorasom? Razjapio je ladicu do poda. Dodam ja njemu da je ovo pomorsko dobro i da je ovdje svakom dopušten prilaz i da si on nema kaj rezervirati čitavu plažu i blokirati ljudima pristup u more. I da ak mu se to ne sviđa da nek sjedne u auto i da će za 15tak munuta biti u Sloveniji (još sam mu i smjer pokazala), pa nek se tamo tuče sa braćom Slovencima za onih 2 i pol kvadratna metra slovenske obale. (Tu mi je pal Pervan na pamet i njegova pranja po slovencima, i ima čovjek čist praF).

Nastao je muk. I onda se prolomio pljesak od ostalih ljudi na plaži. I netko dobaci - ajd hvala Bogu da bar jedno žensko ima muda reći ono kaj mi svi mislimo.

Epilog: Slovenci su se isti čas pobrali sa Divljakuše. Ak sam ovime oštetila turistički proračun - a jebiga! Kaj sad! Ionak se po njihovom smeću vidjelo da tu sigurno nisu trošili.

Rezltat: smanjen turistički proračun za koju kunu, bačena loša slika na već tradicionalnu hrvatsku gostoljubivost (čitaj: možete nam i srati po glavi samo ak donesete koju kunu).

p.s. lijepo je vrijeme i upravo se spremam poći na Divljakušu. :)
reina108 @ 11:32 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 21, 2006

Click Here to get this from FreeFlashToys.com!

Čuda se dešavaju upravo onda kad odustanemo od molbe za njima. Dolaze kad ih više ne očekujemo, i tek tada smo spremni za njih!
Tuga i tužno srce nisu plodno tlo za čuda. Samo otvorenost i sloboda, prepuštanje toku...
reina108 @ 21:09 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 18, 2006
Ja imam ruke, noge, tijelo...
Ja imam...
Čije li je to tijelo?

Moje!

Ja imam osjećaje. Ja imam um. Ja imam dušu.
Ja imam...
Čiji li su?

Moji!

Tko sam to ja?
Ego, jastvo.
Ne. Ja nisam ego.
Ja imam ego.
Tko je taj ja koji ima ego...

Imam sebe.
Tko je to tko ima sebe?

Ja znam.
A ti?
reina108 @ 13:43 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 17, 2006
Ovo će, zapravo, biti jedna vrlo bizarna priča, bez čudnovatih vanzemaljskih entiteta i njihovih još čudnijih namjera. U svakom slučaju, za prisjećanje na ovo i inspiraciju zahvaljujem revelation i ovom njegovom postu.

Mjesto radnje je opet ono malo mjestašce pokraj Poreča. Je, je, ono isto mjesto gdje sam već sretala vanzemaljce.

Tog jutra Bubu, njen tata i ja negdje oko 10 h otputili smo se na plažu. Vratili smo se nazad oko 15 sati. Najnormalnije ušli u stan, počeli pripremati klopu - ništa nije iskakalo iz neuobičajenog.
I jednom trenutku njen tata uzvikne: pokrali su me! Nema mi novaca, evo sad sam išao po neki papirić u novčanik, i prazan je!

Mi smo se zablenule i sve nešto u stilu - ma daaaaaaaj, sigurno si ih negdje zametnuo - ali novaca nije bilo. Nakon pažljive pretrage ustanovili smo da je brava obijena, da su vrata na jednom mjestu izgrebana nožem i da su svinute drvene prozorske grilje u visini kvake. Dalje je slijedilo zvanje policije i prijava.

Bizarna stvar u ovoj priči je da osim novaca ništa drugo nije nestalo, ni televizor, ni kazetofon, ni neke druge stvari koje bi možda lopovima bile interesantne, ništa nije bilo ispremetano već je sve bilo onako kako smo ostavili prije izlaska. Svaka stvar bila je na svom mjestu, osim tih novaca iz novčanika. Onaj tko je bio u stanu očito je želio da sve izgleda kako je i bilo prije njegovog ulaska. Vrlo neobično za jednog lopova.

A sad slijedi najbizranija stvar. Premečući i provjeravajući svoje stvari, ustanovila sam da mi fali moja najdraža majica. Dotična je nestala iz odjeljka za prljavi veš jer sam taman dan prije složila hrpicu koju treba oprati.

angelo kellyA dotična najdraža majica pravo zapravo je bila tak bezveze. Hajde, priznat ću. U jednom periodu imala sam fazu slušanja Kelly Family. Nisam ni znala da postoje, privukla me slikica Angela Kellyija jer je njegovo aseksualno lice, gdje se ne vidi jel muško ili žensko toliko bilo slično jednom anđeoskom biću kojeg sam sretala. Istražujući njegov lik saznala sam da postoji bend i krenula to preslušavati. Ponešto mi se i svidjelo i moji frendovi su me tak zezali zbog toga da su mi iz zajebancije kupili majicu s Kelly Family. Eto, zato mi je bila toliko draga ta majica.

I sad, jedino te majice nije bilo. Baš sam bila tužna. I imala tisuću pitanja u glavi. Pa koja bi to budala maznula samo lovu i prljavu Kelly Family majicu. To je fakat ravno onoj rubrici "vjerovali ili ne".

I šećer na kraju. Sljedećeg dana izašla sam da ću baciti smeće. Obično idem do kontejnera s prednje strane zgrade. A tog dana pošla sam sa stražnje strane. I kako stepenice zavijaju, ispod zadnjeg zavijutka, skroz u kutu stepeništa koje je sa vanjske strane zgrade - leži zgužvana moja majica, nijemi svjedok "intrudera" u naš stan.

I ništa, uzela ja majicu. Doma smo je pregledavali u nevjerici. Oprala sam je i imam je još dan danas. Sad se opet pakiram polako za Poreč.
Ponjet ću je sa sobom.

Ako nekog zanima, androgino anđeosko biće s kojim imam kontakt zapanjujuće sliči tom Angelu Kellyiju dok je bio klinac. Dobro ga se može vidjeti na slici gore i u ovom spotu (odnosno na samom kraju spota).


reina108 @ 18:08 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 15, 2006


Ovo je nešto što u čovjeku budi čistu radost, toliku da se ne skida smješak cijeli dan. Vrti se i vrti... kao mantra. Prepustite se Loituma efektu.

p.s. slušate na vlastitu odgovornost! kažu da izaziva ovisnost!

Levan Polkaa / Leva's polka
On its release in Finland, this song entered the radio charts - a rare occurrence for traditional music. The humorous story is told in the Savo dialect of Eastern Finland.

Nuapurista kuulu se polokan tahti
jalakani pohjii kutkutti.
Ievan äiti se tyttöösä vahti
vaan kyllähän Ieva sen jutkutti,
sillä ei meitä silloin kiellot haittaa
kun myö tanssimme laiasta laitaan.
Salivili hipput tupput täppyt
äppyt tipput hilijalleen.
 
Ievan suu oli vehnäsellä
ko immeiset onnee toevotti.
Peä oli märkänä jokaisella
ja viulu se vinku ja voevotti.
Ei tätä poikoo märkyys haittaa
sillon ko laskoo laiasta laitaan.
Salivili hipput.
 
Ievan äiti se kammarissa
virsiä veisata huijjuutti,
kun tämä poika naapurissa
ämmän tyttöä nuijjuutti.
Eikä tätä poikoo ämmät haittaa
sillon ko laskoo laiasta laitaan.
Salivili.
 
Siellä oli lystiä soiton jäläkeen
sain minä kerran sytkyyttee.
Kottiin ko mäntii ni ämmä se riitelj
ja Ieva jo alako nyyhkyytteek.
Minä sanon Ievalle mitäpä se haittaa
laskemma vielähi laiasta laitaa.
Salivili.
 
Muorille sanon jotta tukkee suusi
en ruppee sun terveyttäs takkoomaa.
Terveenä peäset ku korjoot luusi
ja määt siitä murjuus makkoomaa.
Ei tätä poikoo hellyys haittaa
ko akkoja huhkii laiasta laitaan.
Salivili.

Sen minä sanon jotta purra pittää
ei mua niin voan nielasta.
Suat männä ite vaikka lännestä ittään
vaan minä en luovu Ievasta,
sillä ei tätä poikoo kainous haittaa
sillon ko tanssii laiasta laitaan.
Salivili.
The sound of a polka drifted from my neighbor's
and set my feet a-tapping oh!
Ieva's mother had her eye on her daughter but
Ieva she managed to fool her, you know.
'Cause who's going to listen to mother saying no
when we're all busy dancing to and fro!
 
Ieva was smiling, the fiddle it was wailing
as people crowded round to wish her luck.
Everyone was hot but it didn't seem to bother
the handsome young man, the dashing buck.
'Cause who's going to mind a drop of sweat
when he's all busy dancing to and fro!
 
Ieva's mother she shut herself away
in her own quiet room to hum a hymn.
Leaving our hero to have a spot of fun
in a neighbor's house when the lights are dim.
'Cause what does it matter what the old folks say
when you're all busy dancing to and fro!
 
When the music stopped then the real fun began
and that's when the laddie fooled around.
When he took her home, when the dancing was over
her mother angrily waiting they found.
But I said to her, Ieva, now don't you weep
and we'll soon be dancing to and fro!
 
I said to her mother now stop that noise
or I won't be responsible for what I do.
If you go quietly and stay in your room
you won't get hurt while your daughter I woo.
'Cause this fine laddie is a wild sort of guy
when he's all busy dancing to and fro!
 
One thing I tell you is you won't trap me,
no, you won't find me an easy catch.
Travel to the east and travel to the west but
Ieva and I are going to make a match.
'Cause this fine laddie ain't the bashful sort
when he's all busy dancing to and fro.
reina108 @ 23:34 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 8, 2006
Kad se u životinskom svijetu primjerice rodi neko mladunče koje drugačije majka ga prestaje hraniti i odbaci ga. Najpoznatiji primjer tog ponašanja je sa albino tigrićima. Mama tigrica negdje "zna" da bijela boja nije prednost u šarenoj džungli i taj bi bijeli genetski dodatak za sljedeće generacije bio opasan. I tako lijepo nema mlijeka za bijelu tigar macu. Kroz milijune godina standardna crno-žuta boja se pokazala dobrom, i šta sad ti imaš bit bijel! E ne može! Marš van!
I kako to obično biva, izrod se pokaže izdržljivijim neg kaj je iko mislio i mali albino macan ipak preživi. I jednog dana osnuje obitelj i njemu se rodi pokoji biljeli tigrić. I sad lijepo već imamo određenu populaciju albino tigrova. Genetski modni dodatak sljedećem tigrićevskom evolucijskom koraku.

Ljudi su puno gori od tigrova. Imaj na nekom mjestu ove zemaljske kugle krivu boju kože - najebal si! Prekriži se na krivom mjestu malo drugačije ili zazovi božje ima malo drugačije - opet si najebal! Pazi što gdje oblačiš - mogel bi najebati!
Pazi koji spol voliš,
ak si gay, bolje ti je da šutiš il buš najebal! Ne metaforički - već doslovno! Biti žena u talibanskom režimu - tek tad si najebala!

Kako god da okreneš ak ne hodaš dobro uhodanim smjerovima i stazama postaješ - jebena stranka!
Ljudi ne vole različitosti. To ih uznemiruje. Osjećaju se ugroženo. Imaš bit ko i ja ili - odjebi! Nećeš? E onda najebi!
Imaš bit
strpan u određenu ladicu, ali ak nedajbože nisi onda si - glup, lud, nenormalan, lažljivac, "frik", čudovište, izrod... I najbolje te je zaobilaziti u širokom luku. Da ne zaraziš one normalne. Il strpat u ludnicu ili zatvor. Il te upokojiti. U najboljem slučaju, samo će te ignorirati.

Ja bi se zapravo htjela zahvaliti svima nenormalnima kroz povijest. Da nije njih vjerojatno bi još i danas bilo onih koji tvrde da je Zemlja ravna ploča i centar Univerzuma. Da su braća Wrigt slušali normalne koji su tvrdili da čovjek ne može podnjeti velike brzine jer će se duša odvojiti od tijela vjerojatno danas nebi letjeli avionima. Sirota Marie Curie usudila se dokazati da se može pogledati u čovjekovu nutrinu. Hm, da nije bilo Tesle možda bismo danas kurblali internet na istosmjernu struju. Al Indigo Tesla je još uvijek jebena stranka, hrpa njegovih otkrića je je još pod ključem. I tak, ima puno tih nenormalnih koji su pokrenuli čovječanstvo u nekim smjerovima. Pa prema tome logično je da se čovječanstvo istih boji. Samo ne "talasaj" previše i prečesto. Izgleda da jako boli razvijati dendrite i aksone i stvarati nove sinaptičke puteve. Uf, koja jebena trauma za normalne!

I ajd sad budi ti nenormalan među normalnima. U povijesnim knjigama to tak lijepo zvuči. Čista romantika! Al budi samo 14 dana recimo Leonardo da Vinci, Kopernik, Gallileo ili već gore spomenuti Nikola Tesla. Već za 24 sata buš urlal "hoćudomamami"!
Jako je dobar sex kad ti vidiš iza horizonta jer si visok, a ovi maleni ne vide. Hoćeš ih podignut da im bude lakše, a oni te mlatnu po glavi. Ma super. Jedino kaj je dobro u cjeloj priči je da postoje i oni koji cjene kad im pokažeš malo širi horizont. Samo zbog njih se isplati trpjeti sve ovo. Jer oni će ponijeti i raširiti taj evolucijski modni dodatak dalje. Ta manjina koja tek sa odmakom u vremenu postane većina. U kojoj se opet, negdje i nekad dogodi neka nova manjina koja napravi sljedeći korak.
I tako to ide...
reina108 @ 12:18 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 6, 2006
Neke je priče osobito teško ispričati. Teško ih čuju osobito oni ljudi koji nisu nikad imali iskustvo i priliku vidjeti Svijet Kakav Jest zaista.

Imala sam negdje oko 15 godina. Kako sam pohađala školu primjenjenih umjetnosti, imala sam puno crtajućih domaćih zadaća. Tih dana smo obrađivali pointilizam i ja sam taj dan sjedila u svojoj sobi i točkicom po točkicom stvarala sliku. Kad bih se zacrtala, nisam uopće primjećivala vanjski svijet, sva moja pažnja bila je u mom umjetničkom izražaju. Ako još pridodamo višesatno buljenje u točkice nije uopće čudno što je spontano došlo do proširenja svijesti. Kao u dubokoj meditaciji proširila mi se percepcija i sva moja osjetila zasjala su neobičnom oštrinom.

Tek sam puno kasnije saznala da se transcedentna svijest može postići i višesatnim buljenjem u jednu točku, a to je ono što se meni tog dana desilo spontano.

Podigla sam pogled, i na poluotvorenim vratima svoje sobe vidjela sam... hm... kako da to objasnim, ali vidjela sam biće koje po mnogim knjigama nazivaju vragom. Bio je visok gotovo onoliko koliko su visoka vrata, tamno-smeđe zelenkast. Imao je krljušti po sebi, krila, žuto-crvenkaste oči sa okomitim zjenicama.

U tom trenutku ja sam zaista mislila da vidim vraga jer to je lik kojim nas programiraju od malena. Isto sam tako tek puno kasnije saznala da sam gledala u vanzemaljsko biće rase Draco, reptila glavom i bradom. Da, to su oni za koje se priča da su pravi gospodari naše lijepe planete Zemlje i koji se hrane nama i našom energijom. Oni kojih se naše čovječanstvo toliko boji da je taj lik kao arhetip dio tkanja gotovo svih praznovjerja, religija i filozofija.

Bit će da sam ja taj dan, u trenutku moje spontane transcedencije koja je duže trajala toliko zasjala na astralu da je neki gladni nadzornik Draco došao pogledati tko se to pretvara u slastan zalogajčić.

Trenutak koji je slijedio pamtit ću dok sam živa. Kako sam podizala pogled, polako sam došla do njegovih očiju. Pogledala sam ga ravno u zjenice i odjednom, u njegovim očima, pročitala sam zaprepaštenje. Mislim da ga je duboko iznenadilo da ga vidim, da ga gledam posve svjesna njegovog postojanja i prisutnosti. I mislim da je zaprepaštenje izazvalo i to što sam ga gledala ravno u oči bez imalo straha u sebi. U tom stanju povišene svijesti u meni zaista nije bilo straha, nalet straha došao je tek kasnije kad sam rekapitulirala što mi se to dogodilo.

Dracoa poslije više nikad nisam vidjela, vidjela sam neka druga izvanzemaljska bića koja surađuju s njima, ali i ona koja bimo mogli nazvati dobrim dečkima. Izgleda da sam im ja zbog nečeg zanimljiva kad me tolike godine drže na oku. Ne kažem da mi je to drago - jer nije. Ali tješi me činjenica da možda ipak imam u sebi nešto čega se oni boje.

Ovu priču nisam nikada nikome ispričala. Tek kasnije, kad sam saznala da je to što sam vidjela izvanzemaljac, a ne vrag, kad sam saznala mnoge stvari i činjenice, tek tada sam ispričala priču mojem prijatelju. I njemu u stvari možete zahvaliti za ovu priču.

p.s. One koje zanimaju činjenice iz ove moje priče, ponovno ću uputiti na knjigu Povijest galaksije. Tamo, na stranici 58. nalazi se slika bića kojeg sam vidjela.(slika br.10)
reina108 @ 20:27 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 4, 2006
Ovo nije moja priča. Ovo je priča moje mame jer ja se ovog događaja uopće ne sjećam.

Bilo mi je tada četiri godine i putovala sam s mamom k baki u Slavoniju vlakom Zagreb-Vinkovci. Na jednoj stanici ušla je k nama u odjeljak Ciganka. Kaže mama da je bila prava pravcata. Ne poput onih koje viđamo danas po raskršćima, a koje su izgubile dodir sa svojim korijenima. Ova je pristojno ušla, upitala ima li mjesta, i kad je su ljudi kimnuli, sjela je na prvo slobodno mjesto. Nije gnjavila, nije prosila, nije ništa... samo nije skidala pogled s mene.
Nakon nekog vremena mojoj mami je već pomalo bilo neugodno. Sigurno je pomislila na one priče s kojima nas plaše da će doći Cigani i ukrasti dijete.

A ja, dijete ko dijete, naravno da nisam imala mira i da nisam mirno sjedila već sam se muvala po odjeljku. Nisam je se plašila, kaže mama, čak dapače, sviđala mi se njena duga kosa, njen nakit.

I u jednom trenutku Ciganka me uzela za ručice, prelazila mi prstima preko dlanova, dugo gledala u njih i rekla mojoj mami: ovo dijete ima poseban dar, posebne prste i posebnu sudbinu. U svom životu radit će nešto vrlo, vrlo neobično svojim rukama i ljudi će je cjeniti zbog toga. Imat će vrlo neuobičajen život, ne razumijem puno ono što vidim, ali ovo dijete nosi nešto posebno....

- Hoće li biti sretna? - upitala je moja mama, kojoj je samo to bilo važno.
- Hoće. Iako ti nećeš nikada razumijeti što je to što je čini sretnom - odgovorila je Ciganka i izišla na sljedećoj stanici.

Hmda... Na kraju možda je ovo ipak i moja priča.
reina108 @ 23:04 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
207668