stargate
ReiNa
Što ovo je?

Ovo su
"flashbacks" iz moje prošlosti sadašnjosti i budućnosti.
Tko sam ja?

Posve obična osoba kojoj se događaju neobične stvari.
Moj kin je...
kin 176: Yellow Resonant Warrior


I Channel in order to Question
Inspiring Fearlessness
I seal the Output of Intelligence
With the Resonant tone of Attunement
I am guided by the power of Elegance
I am a galactic activation portal ... enter me!


Moja totemska životinja
blue
Shoutbox
19.10.2017. 6:58 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:58 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:58 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:58 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:59 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:59 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:59 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 12:54 :: MERK OBAT SIPILIS TERBAIK
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
19.10.2017. 20:09 :: obat sipilis magelang
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
20.10.2017. 6:43 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:43 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:43 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:44 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:44 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:44 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:44 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:45 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:45 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:45 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:46 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:46 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:46 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:46 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:47 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 10:26 :: Prediksi Togel Jitu
// //Thanks for all your help and wishing you all the success in your business.
20.10.2017. 11:34 :: obat alami untuk batu ginjal
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
20.10.2017. 18:50 :: obat untuk penyakit ginjal yang alami
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
21.10.2017. 10:37 :: PENGOBATAN HERBAL PENYAKIT SIFILIS
Secara umum sifilis adalah penyakit sistemik yang berkembang selama empat Tahapan Sifilis yang dapat mangganggu kesehatan bagian tubuh penderitanya. Empat tahapan tersbut yaitu :<div><br /></div><div>Tahapan Sifilis Pertama – Sifilis Primer (Mu
23.10.2017. 12:46 :: obat sipilis paling mujarap
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
23.10.2017. 20:01 :: obat sipilis paling mujarab
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
Nečije misli
A wind has blown across the world
And tremors shake its frame,
New things are struggling to their birth
And naught shall be the same.
The earth is weary of its past
Of folly, hate and fear.
Beyond a dark and stormy sky
The dawn of God is near.
F.C. Happold
Blog
nedjelja, prosinac 28, 2008
Kosa je energetski organ, svaka vlas je jedna mala energetska antena koja provodi energiju i koja štiti odljev naše energije. On je između ostalog i energetski plašt koji štiti naše energetsko tijelo.

Kosu bi što manje trebalo vezati, plesti, sputavati, a osobito ju NEBISMO trebali šišati.

Ono što vam je vjerojatno na tu temu poznato je biblijska priča o Samsonu i Dalili, tu se gotovo doslovno govori o kosi kao "izvoru" snage.

Vjerojatno također primjećujete da sve velike svece, avatare, anđeoska bića itd. itd. slikaju i crtaju kao dugokose. Što mislite zašto?

Wicca tradicija (odnosno paganske religije) uvijek prikazuju vile, čarobnjake, vještice također dugokosima.

O Davidu, Isusu, se u Bibliji govori kao o "nazirejima božjim" da nikad britva nije prešla preko njihovih glava.

Navodna Ari genetika (lavlja) ukazuje na ljude s nevjerojatnom snagom - dugokosi su, kao što i lav - kralj životinja, simbol snage, ima grivu.

Kad čovjek oboli, to se odmah vidi na njegovoj kosi. Od kemoterapije pada kosa - direkt udar na snagu. Nema snage - nema kose. Vjerujte mi, vrijedi i obrnuto.Ošišani čovjek podložniji je vanjskim utjecajima. Ovo si dobro upamtite.

Arheološki ostaci iz davnih vremena prikazuje ljude dugokosima. Šišanje je proizvod 20. stoljeća (utjecaj globalnog programiranja na modnu industriju koja kao imperativ mode predstavlja pošišane muškarce i žene). Što mislite zašto?
Čak i naši stari govore o tome da su nekad žene bile dugokose, ne tako davno. Proguglajte slike iz 19. st.(a možete i puno dalje u poznatu prošlost). Muškarci bradati, zulufi, kosa, žene dugokose. Bila je sramota ženi odrezati kosu.

Zatvorenike, vojnike, redovnike - šišaju na nulu ili posve na kratko. Što mislite zašto?
Prvo ponižavanje i podređivanje nečem je kosa. Nekad davno prvo što su napravili nekome tko je pao u ropstvo - bilo je šišanje. To je prvi korak manipulacije i programiranja. Što su radili američki indijanci kad bi savladali neprijatelja? Skinuli bi mu skalp. A nisu oni jedini koji su skidali kosu pobijeđenima.

Pogledajte današnju mušku uniformu - odijelo, kravata i kratka kosa. Što mislite zašto? Mislite li da su žene zaštićene od toga? Današnji ideal ljepote svakako nije dugokosa žena skladnih oblina, već androgina, spoblajhana, anoreksična vješalica za haljine s botox i silikon dodatcima. Kak sexi, "mam se onesvjestiš od divote".

E, da. Kad danas netko ima dugu kosu - gledaju ga kao čudaka. Pa si vi sad mislite kako programiranje djeluje i da nebi bili u liuziji da ste vi neki čudom izuzeti od ove globalne pošasti odite se pogledati u ogledalo i vidjeti gdje je i kaj je s vašom kosom. Ono što bi nam u stvari trebalo biti najprirodnije da imamo, naša kosa - to je danas konotacija na čudaštvo, neurednost, hipije, ništkoristi, zmazance, stare neuredne babe, pijance itd.
Da popizdiš.

Menađer u korporacijsko kapitalističkoj firmi - dugokos? Nebi išlo!
Političar u saboru - dugokos. Također nebi išlo! (Osim ako su nekog takvog namjerno istaknuli da odradi neki poslić po pitanju glasača).
Doktor, policajac, službenik, itd. itd. - ništ od tog kao nebi išlo. Ako se i pojaviš sa dugom kosom na novom radnom mjestu, odmah te diskretno upozore da se "dovedeš u red". Meni osobno je svojevremeno rečeno da "nije baš u redu da profesorica hoda školom s kosom do guzice, da šta će roditelji djece misliti kakva to osoba podučava njihovu djecu". Bla bla bla.

A jesmo oFce, jadne pošišane, ostrižene oFce!

p.s. evo vam i jedan prigodni jutjubić, svakako ga pogledajte.
ReiNa108 @ 00:14 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 10, 2008
Kažu mudri ljudi da i u najvećoj tami kad-tad sine Svjetlo. A stvarno mi je teško. Mama je i dalje u bolnici u jako teškom stanju. I taman prije neg što sam neki dan krenula k njoj u posjetu, ova Duga zaigrala mi se po sobi. Nisam otkrila od čega je reflektirala, nije ni bitno. Bitno je da mi je natjerala smješak na lice. Nebesa ponekad namignu u duginim bojama.
ReiNa108 @ 11:11 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 27, 2007
Pred par dana.

Sretnem nedavno svog prijatelja.
-Hajd'mo na čaj.
-Hajde.
Topao kafić, skidamo kapute, naručujemo zeleni čaj. On se nalaktio na stol s jednom rukom, a s drugom mješa med u čaj. Na njemu tamno plava samt košulja. I tako, blabla o ovome, o onome. Rekoh, "idem do wc-a oprati ruke". Vraćam se. Moj frend i dalje u istoj poziciji, a umjesto plave, na njemu odjednom bijela samt košulja. Ista. Samo drugačije boje. Gledam ga izbezumljeno i ne mogu vjerovati.
-Kaj ti je? Kaj si se tak zagledala? Nije ti dobro?
- Čuj stari, oprosti, ali... jesi i ti bio na wc-u? Možda se presvukao?
-Jesi ti normalna?
- Ma učinilo mi se kao da si imao plavu košulju.
- ...
- Ma ništa. Zaboravi.

Pred jedno 20 godina.

Srećem tog istog frenda u predvorju jedne zagrebačke bolnice. Presretna zaletim se k njemu i zagrlim ga. Pod prstima u zagrljaju osjećam meki dodir njegove bijele samt košulje. On odlazi na kat obaviti to po što je došao, a ja ostajem u prizemlju čekati red ispred ordinacije.
Nakon jedno 45 minuta ja još uvijek čekam svoj red, a moj frend se spušta s kata. U plavoj košulji. Gledam ga zaprepašteno. Pomislim - pa zašto se presvlačio na pregledu?!? Pozdravljamo se i prije nego što će on otići, upitam ga:" hej, daj mi samo reci, a kak to da si se presvukao?"
Gleda me zbunjeno - kako misliš "presvukao"?
- Pa zar nisi maločas imao bijelu košulju?
- Ne. Šta bi se presvlačio, kaj ti je.
- Ma ništa. Zaboravi.
ReiNa108 @ 20:43 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 7, 2007
Matrix Reloaded
No, da. Tu sam ja. Nije da doživljaja ne nedostaje, no uspjeli vi vidjeti ili ne, (stvar je percepcije, of skroz) situacija se zaoštrava. Opako. A neki ne vide jer su im glave postale četvrtaste. Ne, ne zajebavam se. Ljudska glava evoluira u oblik kvadrata, četverokuta, poprima oblik televizora, ili ak vam draže - monitora. Ili novina, časopisa, onih žutih. Čovjek mora imat četvrtastu glavu, to zahtjeva anatomija modernog života. Da dobro gurneš glavu u unaprijed pripremljen kalup. I još da dobro dihta. Je. Treba dobro rasporedit svoje aktivnosti, obić otvorenja najnovijih šoping centara od kojih po jedan niče bar jednom tjedno. "Nedajbog" propustit jer morti se uspiješ počupat u redu na akciji za spravu koja čupa dlake iz nosa. To ti sigurno treba. Jedna od većih dilema je što su oni "planirali" da mi ovih dana jedemo, hoće li to bit nečiji organi na akciji ili kila GMO voća po 3 kune. Ili kak nas "zazmajeni" Bandit(ch) uvjerava kak je baš dobro popit vodu u kojoj pliva živa ili mašinsko ulje. Živili! Čin-čin! Glu-glu-glu! Mmmmmmm finoooooooo! A "jebiga", ak neš vodu s dodacima mašinskog ulja, onda kupi tu istu vodu samo "zaflaširanu"!. Glu-glu-glu! Finoooooo! Ah, kako gasi žeđ.
Ma, da. Dosadno ti je? Prošetaj do kisoka, CD, DVD za 20 kuna il jednostavno zaguraj glavu u exluzivan sadržaj MaxTV-a, il ju zaguraj u školjku, na isto ti dođe u konačnici, samo kaj u školjki nebu tak dobro dihtala. Okej, okej, da, da, možeš prošetat malo i do prirode, samo pazi, nemoj gledat gore, ni slučajno. Kakvi crni chemtrailsi. Ma to se nama samo priviđa. Pa te su rešetke na nebu oduvijek tu, kakve crna zaprašivanja, teorije zavjere, ma to su samo oblačići. Nebeske oFčice! Je, je. Duboooooooko udahni. Bit će ti bolje. Letragično se prepusti "selfhelp - helpself" knjihama. Pažljivo čitaj. Tam sigurno piše sve o tebi. Zakaj za to upotrijebit valstite tri preostale vijuge, kad postoje oni koji "znaju" "Tajnu". Samo ih slušaj. Daleko ćeš dogurat! U stvari nemoj nikam ić. Odi prvo do nekog, od već spomenutih "šoping centara"  i tam si kupi satelitsku navigaciju. Kak smo uopće do sad hodali po svijetu bez toga. Mora da smo bili gadno izgubljeni. "Turn left", ispred tebe je oštar zavoj... jebate pa di sam završil - u Pripizdini Donjoj! O da!
I pazi kaj pričaš, došla je sloboda i demokracija. Budi odgovoran građanin i - snimaj! Dat će ti 500 kuna za svaku suvislu exluzivnu vijest koju dostaviš u medije po raznim portalima. Uzmi mobitel i kameru na ključanicu. Jer nikad ne znaš..., možda tvoji vlastiti roditelji.... Hm!?! Odakle mi li je samo poznat taj scenarij? Orwell? 84'? Ma neeeee. Kaj god. Pa to je bila samo lektira.
Je, imamo jako puno aktivnosti, taman onolko da ne stignemo mislit. Jer opasno je mislit u ovom procjepu između Mayanskog Petog svijeta koji je završio 1987.i Šestog koji još nije započeo (2012.) i koji je prazan. U tom divnom procjepu u kojem nam je dana šansa da iskreiramo svoju budućnost. Ma šta bi mi kreirali, kad ima onih koji će to rado učiniti za nas.
Samo gledaj!
Pa kad se opet dogodi Matrix Reloaded nemoj kukat!

p.s. Ak ne znaš o čemu ja to pričam, a jebiga, "guglaj", uči, misli, zbudi se, kaj ja znam, nemrem te ja vodit za rukicu. Nisam ti ja mama. 
ReiNa108 @ 01:16 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 6, 2007
Matrix Matrixa u Matrixu Matrixovih Matrixa. Taman isploviš iz jedne Matrice i probudiš se u drugoj. Skineš veo s očiju i ne primjetiš da je ostalo još mnogo velova te iste koprene preko očiju. Tkanje Matrice je vrlo debelo.

- Jesi li spremna za istinu? - pitao me ozbiljnim svemirskim očima.
- Ne! - nisam mu se htjela dati na pladnju, nisam željela odgovoriti sa "da", nisam željela biti tipično ljudski, humanoidno pokorna, pa makar on bio "najdobrije" biće Svemira. On mora znati da sam ja "samo svoja" iako mi je nad glavom već mjesecima lebdio "mač smrtne prijetnje". Postala sam meta. Do sad sam se dobro branila.
- Lažeš! - nije se predavao.
Točno znam što je mislio. Da je to trenutak "sad ili nikad".
- Lažem, pa što onda? Ionako ćeš mi reći ili nećeš.
Reći ili ne reći.
Spoznati ili ne spoznati.
Priznati ono što nosiš u duši, u srcu.
Koliko to ljudi može?!
- Ti si samo jedna mala Zemljanka kojoj u ovom trenutku život visi o niti.
- Znam. - odgovorila sam sa suzama u očima. Poisoned blood. Nečista krv teče mojim venama. Tužno.
- Ne znam sjećaš li se toga. Bila si još mala. Možda si imala nekih 12 godina kad si se počela igrati sa knjigom Mudrosti - I Chingom. Dobila si Hexagram "Nešto skriveno". Stajao sam ti iza leđa te večeri. Pitala si se što to može biti skriveno. Oprosti. Nisam ti nikada niti htio, niti mogao reći. Morala si sama otkriti.
- Nije se lako suočiti sa istinom moj vanzemaljac, znaš! - promucala sam kroz suze u kojima je bio bol čitavog Univerzuma.
- Sama si izabrala. - rekao je tiho, sa suosjećanjem.
Istina boli. Do srži. Kad se ogoliš do kraja, više se nema što sakriti.

I odjednom, pred mojim očima, pokazao se Svijet Kakav Jest, a ja sam prestala biti dijete. U nanosekundi spoznaje, spoznala sam da se ono u što gledam ne može ispričati.
ReiNa108 @ 01:44 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 31, 2007
Deklaracije. One male etiketice sa najsitnijim fontom na svijetu. Kažu da treba čitat deklaracije da ne pojedemo one neke E-ove i GMO-e koji su kancerogeni ili koji nam okrenu imuno sustav naglavačke, ili hormone pa nam izraste treća cica il nekaj, il da ne zasvijetlimo u mraku. Kaj ja znam. Možda i ovaj proizvod sadrži E-ove. Dobro sam pročitala deklaraciju. Znam puno ljudi koji ne čitaju, a konzumirali su ovaj proizvod. Redovito. Prema onom kaj sam vidla opako djeluje na sivu moždanu tvar i međusinapsnu komunikaciju.
Ljudi, čitajte deklaracije. Nekda je čizma glavu čuvala, danas deklaracija.
































ReiNa108 @ 16:07 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Ja nisam odvade. Stigla sam izdaleka. I ja i moji. Ima nas posvuda, pažljivo smo rasporedili svoju populaciju po cijeloj planeti. I eto, mene i nas par je dopala Hrvatska.
Izgledam gotovo potpuno kao i vi jedino mi je tjelesna temperatura nešto viša. I imam malo različitiju DNA od vas. Mogu snagom volje aktivirati pojedine genetske sekvence za potrebe mog tijela. Malo mi je i raspored unutarnjih organa drugačiji od vas. Mogu vam čitati misli, osjećaje i baš zato mi je teško živjeti među vama. Vi ljudi ste zaista čudna bića, puna proturječnosti, ali nemam izbora, moram biti ovdje. Nije ni tako loše, vi ste ionako naši mlađi rođaci.
Moj rodni planet je sličan vašem, vrlo sličan, i čeznem za njim iako ga nikada nisam vidjela. Ja sam se, naime, ovdje rodila. Kao izbjeglica. Vi ni ne znate, ali vi ste na rubu velikog bojnog polja. Moj planet je porobljen od strane jedne rase čiji je jedini cilj ekspanzija. Razmnožavaju se užasno brzo i proširili su se već preko nekoliko galaksija. Moj rodni planet je već potpuno pod njihovom kontrolom i postao im jedno od glavnih središta za daljnju ekspanziju.
Oh da, oni su i ovdje, idu istom metodom kao nekad kod nas. Nećete ni znati da su ovdje dok potpuno ne preuzmu čitav planet i prilagode si klimu. I to će biti uskoro. Vrlo uskoro. Prvo su vas uvjerili da upće ne postoje. Preko medija diskreditiraju svakog tko tvrdi suprotno. Zatim su preuzeli vladu najmoćnije države na svijetu tako što su joj dali tehnologiju i obećanje da će dominirati svijetom kad ga zauzmu i sad polako idu korak po korak dok nebudu kontrolirali cijeli svijet. I tek tada će se javno pokazati.
A kad se to desi, ja i moji ćemo ponovno morati dalje. A dotle... dotle ću uživati u ovoj, još relativnoj slobodi. Glumit ću i dalje da sam jedna od vas, pisat ću blog, ponašat ću se posve ljudski. Skrivam se i od njih i od vas. Radim iste stvari kao i vi samo da ostanem neprimjećena. Ni po čemu ne iskačem. Osim po nekim svojim aktivnostima. Mi podučavamo neke od vas kako da pružite otpor. Koliko će to biti uspješno - pokazat će vrijeme. Svojevremeno su i nama pokušali pomoći, nije uspjelo i sad ovdje pokušavamo popraviti te greške.
Ponekad noću, sastanem se sa svojima, čežnja nas vuče pa uzletimo malo u nebesko crnilo i provozamo se. Kad izađemo iz atmosfere imamo osjećaj kao da smo bliže svom domu. No to ne smijemo često raditi da nas ne otkriju. I na kraju preletimo iznad grada i ponovno sakrijemo letjelicu. Rijetko nas tko vidi. A ako i vidi, nema veze, mi ionako ne postojimo za vas.
Drugo jutro ustanem i nastavljam sa svojim dvostrukim životom. Imam malo prijatelja među vama. Većina ljudi smatra da sam čudna, ali ne znaju definirati po čemu. Neka.
I nije mi lako. Ni jednom izbjeglici nije lako. Ovo nije moje sunce, i nije moje more, niti moja zemlja. A volim je, kao da je moja. Bit će mi teško otići jednog dana. A dotle - tu sam. Sama sa svojom užasnom tajnom.

Lhaa-Rha
ReiNa108 @ 00:23 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 1, 2007
Prije spavanja skidam polako majicu i navlačim "majicu za spavanje" (piđame mrzim).
- Joj, jel znaš da ti se vidi ožiljak od punkcije? - kaže suosjećajno moja cimerica.
- Znam, odmah je pokraj njega ožiljkić od vodene kozice. - odgovorim joj nehajno jer sam razmišljala o nečem sasvim desetom.
- Jebote! Sad kad bolje pogledam - pa ti si sva zbušena, pogle' imaš i po leđima neke točkice!
- Je, to mi je od čipova. - ispalim ja cerekajući se.
- Fakat! - odgovori ona smrtno ozbiljna.

Par sati kasnije.

Budim se od nesnosnog svrbeža na nadlaktici desne ruke.
- Tupko! Opet nisi ispravno instalirala Raid tabletu, izboli me komarci. - pospano zanjurgam ja. Vidiš da sam se zbudila od svrbeža.
- Kaj? Zato si i mene morala zbudit u pol 4 ujutro?
- Pa kad si ti kriva!
- Nisam ja ništ kriva. Nije ti to od komarca. To te "čipaju"! - promrmlja ona, okrene se na drugu stranu i nastavi bezbrižno hrkati.
ReiNa108 @ 13:18 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 17, 2006
Ponekad život čovjeku priredi takav nevjerojatan x-file da jedino što ti preostaje je negiranje. Ili cerekanje. Ja sam izabarala ovo drugo. Neću negirati nešto što sad imam crno na bijelo, štambiljano i potpisano. Samo ću se dobro nasmijati.

Prije 3 tjedna počela sam osjećati neko treperenje i čudan pritisak u donjem dijelu trbuha. Prvo sam pomislila - nešto sam krivo poklopala pa me crijevca zezaju, pa onda da sam se možda prehladila. No taj osjećaj ni nakon 2 dana nije prestajao, postao je sve jači. Tu sam se krenula reikirati, ali ni dalje nije prestajalo, čak je postalo i jače, a tom osjećaju treperenja i laganog pritiska pridružio se i osjećaj da trebam češće ići piškiti. I ništa, jedan dan poslije posla otputim se ja doktoru.

Legne doktor mene na stol i krene mi prepipavati abdomen. I stane. Pozove kolegicu - dajte i vi pogledajte "ovo".
- Je, je. Napipala sam, veli ona. I smije se.
Pogledavaju se, cereču se, a ja si mislim ma koji je vrag sad...
I vele oni meni: imamo jednu veselu vijest... to će biti trudnoćica od cca 3 mjeseca... maternica vam je povećana za otprilike trudnoću od 3 mjeseca, ali ne možemo biti sigurni koliko, morate na ultrazvuk.

A meni ladica do poda. Oči pet brojeva veće, ruke mi se tresu i jedva promumljam - nemoguće, doktore nemoguće!

A oni se i dalje smiju i doktor vikne kroz vrata i trećoj kolegici - dajte dođite malo ovamo, pogledajte pacijentici abdomen i donji trbuh, pa joj i vi recite, malo nam je u šoku.

Pipa mene ta treća doktorica i veli - je, maternica je tvrda, povećana, vjerojatno trudnoća.

I tu nekak ja njima uspijevam reći da nisam ni sa kime spavala i da je nemoguće ovo što oni govore.
Tu su se oni malo uozbiljili, pitali kad sam imala cikluse, ja velim sve ok, a oni meni da to nema veze, da trudnoća može biti čak i kad žena ima ciklus... bla bla...
A ja uporno ponavljam da nisam ni sa kime spavala - čini se - ne vjeruju mi.
Napišu mi uputnice za krv, urin, ultrazvuk, dopler i pošalju me kući.

Plačući sam došla kući. Bome, to je jedan od onih trenutaka kad čovjeku više ništa nije smješno.Nazvala sam Twinnie i rekla kaj je bilo, a ona veli da će nazvati svoju frendicu kliničkog ginekologa i da me taj čas pogleda, a da nek si ja malo prilegnem i smirim se.
Zaspala sam.
Probudio me zvuk telefona.
Twinnie kaže - dolazim po tebe za pol sata i vodim te na kompletan pregled. Spavala sam negdje sat vremena od 18 - 19.
Dolazimo na pregled. Dvije doktorice me pregledavaju ultrazvukom, doplerom, ručno. Ne vjeruju uputnoj dijagnozi. Moj abdomen, maternica i svi pripadajući organi u savršenom redu, zdravi i ni malo povećani. Ništa čudno... osim par kapi krvi neindetificiranog porijekla, a za koji je doktorica rekla da se može dogoditi lagana povreda tijekom pregleda. Uglavno, nigdje nikakve trudnoće, nikakvog povećanja maternice.
Drugi dan, izvadili mi krv i urin i urinokulture. Sve u savršenom redu. Pucam od zdravlja. Čudno treperenje, pritisak i nagon na wc je kao rukom bio odnesen taj isti dan.
Kako? Kako? Kako?
Što se to meni dogodilo?
Što se dogodilo u tih sat vremena koje sam spavala popodne između dvaju pregleda?
Kako su se troje doktora mogli zeznuti palpacijom? Ajd da se jedan zajebo - ali troje????
Kako je misteriozno u sat vremena nestao taj osjećaj pritiska zbog kojeg sam i otišla doktoru? Pa nejde se doktoru bez veze, reć mu "dobar dan", već zato kaj osjećaš da nešto nije kako treba. Mene je to mučilo danima prije nego sam se otputila doktoru, misliš prvo - proći će samo od sebe ili će Reiki srediti stvar.
Muči me još i to što sam oko tih dana stalno sanjala da sam trudna. Za kog vraga sam tak nešto sanjala, djeca i trudnoća mi u ovom trenutku nisu ni na kraj pameti da bih mogla razviti neku lažnu trudnoću. Uostalom i da je bila lažna, nebi se povukla za sat vremena???? I imala bih hormonski disbalans, a nemam ga.

I ništa, gledam ja u te papire i nalaze rasprostrte po stolu i rekoh, idem napisati blog o tome. Tek tolko da i ja imam jedan ozbiljan post. Bez zafrkancije. Malo za promjenu. Nisam dugo mogla pisati zbog ovog što mi se dogodilo.

Neki moji kolege mi kažu da s obzirom na sve dosadašnje paranormalno u mom životu - da bi ovo mogao biti tipičan primjer "alien abduction" u svrhu stvaranja hibrida. Ako je to zaista tako, ako negdje gore plahuta moje dijete u nekom brodu... e onda draga gospodo vanzemaljci i ostala gamadi - naći ću načina za osvetu. Časna pionirska.
ReiNa108 @ 12:08 |Komentiraj | Komentari: 41 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 7, 2006
... pišem ti sporo jer znam da ne znaš brzo čitat i da te izmore suvremene tehnologije kontrole kojima si priučen na seminarima. Ali jako mi je drago da se srećemo i ovdje. Neku večer su i na televizoru rekli da se motaš ovuda, po blogovima... Već se dugo nismo čuli, još od vremena kad si bil milicjot. A viš, sad si se i moderniziral, postal si sajber policjot. Ajd konačno su te promaknuli.

A imam jednu molbu, naime pogubila sam neke fotke pri renoviranju kuće pa te lijepo molim da mi ih razviješ s onih filmova koje skupljaš jer sam emocionalno devastirana zbog gubitka istih.
Daj mi pliz, za početak, dostavi one otiske od ručica i od stopala koje su mi još u Petrovoj uzeli, za to sam jako emotivno vezana (naime to je prvi dokaz moje individualnosti i posebnosti).
Onda bi te molila za one fotkice dok sam u vrtiću na priredbi bila Ružno pače (već sam tada pokazivala sklonosti da budem “neprilagođena” pačjem svijetu). 
Hoću i one fotke kad sam plesala balet, i ak može i popis cura iz baletne škole, onih koje se još nisu udale (ak takvih ima). No dobro dobro, popis ne treba nužno meni, al bi mogao dobro doć nekim mojim frendovima ovdje…
A ona fotka kad sam se rasplakala na primanju u pionire, e ta već jako ukazuje da je u meni već tada čučao antidržavni element (zakaj sam se rasplakala? - pa rasplela mi se kikica, a mama mi je bila u gledalištu, a drugarica učiteljica se nije htjela bavit mojom frizurom… joj nikad joj to neću oprostit) …

Striček policjot, uhvatila me neka nostalgija, prošle su tolike godine …
...ma tu možeš pridodat fotke iz svih mojih dječjih izvanškolskih aktivnosti… hm, samo nemoj dodat onu s izviđačkog izleta… hm, te se malo stidim…naime tam dok su svi učili vezati te glupe čvorove, ja sam tada po prvi put pokušavala uhvatit vanzemaljce u obližnjem šumarku u kojem sam se zgubila...pa hm, gorska služba spašavanja... khm... nemoj tu fotku kad su me našli svu zamusanu od plača...

Joj striček policjot, kolkoooo smo mii toga zajedno prošli… a sjećaš se ono kad sam bila u hippy fazi, kad a sam bila sva na cvjetiće i to ti se nije dopalo jer sam opet bila različita... pa sam ti obećala da ću se promjenit … pa sam prešla u punkerice i ni tada nisi bio zadovoljan… e koja su to vremena bila… daj pliz sve fotke koje si sliko na relaciji Centar-Kavkaz-Zvečka-Blato-Tkalča …osobito iz onog perioda kad si me svaki dan legitimirao i postavljao glupa pitanja…

No, dobro, neću te previše gnjavit, znam da ćeš se namučit dok sve to nađeš u onoj neizmjernoj hrpetini, al daj molim te, samo još pridodaj fotke iz onih mojih dosjea o vegetarijancima, ljubitelja SF književnosti, alternativne medicine i društva za zaštitu životinja, i odbora za doček vanzemaljaca, kluba papučara, DUAP Polarisa, mladih pletilja …i uf… ma ja se nemrem svega sjetit, al ti češ se sigurno sjetit gdje sam ja sve bila…

I za kraj, lijepo prosim daj onu fotku od one večeri kad su vam promakle neke stvari i kad sam prvi put vidjela vanzemaljce, ta će me osobito razveselit…ti znaš o čem ja pričam... to su tak i tak tvoji šefovi, kaj ne.
Eto, to bi bilo sve, snimke mojih razgovora mi nemoj slat, još uvijek se sjećam svega kaj pričam…
Možda se uskoro još nečeg sjetim…al do tada veliki pozdrav striček policjot i pošalji mi to… adresu znaš…
ReiNa108 @ 20:21 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 15, 2006
Mislim da bum bacila televizor kroz prozor.  Ono, fakat! Inače ne gledam ja baš tu škatulju, ali moji ukućani vole. Moja mama recimo voli gledati i ono kaj je na televizoru. Obično tam nafrlji teglu sa cvjećem pa tak u isto vrijeme bulji u televizor i i ima si feeling da je i u prirodi. Nek joj je.

A imamo jedan velki televizor u kuhinji/blagavoni koja nam je i kakti dnevni boravak. I neki dan dođem ja doma, dočekali me s finom večericom. Papamo mi i čavrljamo, a u pozadini trkelja televizor. I odjednom...

... svi zvukovi se nekak uspore. Kao na povarenom kazetofonu, ak se ko od vas sjeća čemu služi ta sprava. Isprva nisam skužila jer sam bila koncentrirana na klopu, došla sam gladna ko vuk. I odjednom skužim da uopće ne razumijem kaj svi oko mene pričaju. Zvukovi su bili duboki, dugački, vibrantni. Moji ukućani su se usporili, ili sam se ja ubrzala. Nisam sigurna. U jednom trenutku sve se oko mene zaledilo. Jedino sam se ja kretala. Svi oko stola su ostali u nekim smješnim pozama. A ja? A kaj sad... ni prvi ni zadnji put da nazočim paranormalnim fenomenima, pa rekoh sama sebi u bradu - viš ti vraga, ovaj put bi moglo bit zabavno. Već sam si pomislila kak ću im face namaljat s pastom za zube il nekaj tak..., al mi je pogled pal na televizor. A tam sam bome imala kaj vidit. Onaj normalan program se isto usporil do neprepoznatljivosti, ali to nije sve. Ispod se je naziral još jedan program, paralelan s ovim. I taj nije bil usporen.Ispod usporenog zavijanja, sasvim jasno se je čulo: Kupuj! Pokori se! Vjeruj! Pij coca-colu. Kupuj! Tebi se spava! Pokori se! Jedi McDonalds! Radi! Spavaj! Budi poslušan! Ti spavaš! Amerika je divna zemlja! Ti želiš u Europsku uniju. Tebi se spava. Pokori se! Slušaj! Ti si umorna, spava ti se. Ti voliš svoje političare. Ti želiš provesti vikend u shopping centru. Kupuj! Troši! Kupuj!... i sve nešt tak!

Totalno sam poludjela, mam me je zgrabilo da zavitlam tanjur u televizor. Nisam samo zato kaj se u par sekundi sve vratilo u normalu. Moji uopće nisu nikaj skužili. Nemaju pojma da su bili smrznuta scena dobrih par minuta. Čak im se ni klopa nije stigla ohladit.
A ja sam znala za te subliminalne porukice, čitala sam davnih dana o tome, al nisam vjerovala da se još uvijek tim služe. E pa lijepo sam se sad uvjerila. I sad znam da nije zbog PMS-a kad me spopadne da bih potamanila čokoladu.
To su ONI krivi.
ReiNa108 @ 19:49 |Komentiraj | Komentari: 21 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 6, 2006
Neke je priče osobito teško ispričati. Teško ih čuju osobito oni ljudi koji nisu nikad imali iskustvo i priliku vidjeti Svijet Kakav Jest zaista.

Imala sam negdje oko 15 godina. Kako sam pohađala školu primjenjenih umjetnosti, imala sam puno crtajućih domaćih zadaća. Tih dana smo obrađivali pointilizam i ja sam taj dan sjedila u svojoj sobi i točkicom po točkicom stvarala sliku. Kad bih se zacrtala, nisam uopće primjećivala vanjski svijet, sva moja pažnja bila je u mom umjetničkom izražaju. Ako još pridodamo višesatno buljenje u točkice nije uopće čudno što je spontano došlo do proširenja svijesti. Kao u dubokoj meditaciji proširila mi se percepcija i sva moja osjetila zasjala su neobičnom oštrinom.

Tek sam puno kasnije saznala da se transcedentna svijest može postići i višesatnim buljenjem u jednu točku, a to je ono što se meni tog dana desilo spontano.

Podigla sam pogled, i na poluotvorenim vratima svoje sobe vidjela sam... hm... kako da to objasnim, ali vidjela sam biće koje po mnogim knjigama nazivaju vragom. Bio je visok gotovo onoliko koliko su visoka vrata, tamno-smeđe zelenkast. Imao je krljušti po sebi, krila, žuto-crvenkaste oči sa okomitim zjenicama.

U tom trenutku ja sam zaista mislila da vidim vraga jer to je lik kojim nas programiraju od malena. Isto sam tako tek puno kasnije saznala da sam gledala u vanzemaljsko biće rase Draco, reptila glavom i bradom. Da, to su oni za koje se priča da su pravi gospodari naše lijepe planete Zemlje i koji se hrane nama i našom energijom. Oni kojih se naše čovječanstvo toliko boji da je taj lik kao arhetip dio tkanja gotovo svih praznovjerja, religija i filozofija.

Bit će da sam ja taj dan, u trenutku moje spontane transcedencije koja je duže trajala toliko zasjala na astralu da je neki gladni nadzornik Draco došao pogledati tko se to pretvara u slastan zalogajčić.

Trenutak koji je slijedio pamtit ću dok sam živa. Kako sam podizala pogled, polako sam došla do njegovih očiju. Pogledala sam ga ravno u zjenice i odjednom, u njegovim očima, pročitala sam zaprepaštenje. Mislim da ga je duboko iznenadilo da ga vidim, da ga gledam posve svjesna njegovog postojanja i prisutnosti. I mislim da je zaprepaštenje izazvalo i to što sam ga gledala ravno u oči bez imalo straha u sebi. U tom stanju povišene svijesti u meni zaista nije bilo straha, nalet straha došao je tek kasnije kad sam rekapitulirala što mi se to dogodilo.

Dracoa poslije više nikad nisam vidjela, vidjela sam neka druga izvanzemaljska bića koja surađuju s njima, ali i ona koja bimo mogli nazvati dobrim dečkima. Izgleda da sam im ja zbog nečeg zanimljiva kad me tolike godine drže na oku. Ne kažem da mi je to drago - jer nije. Ali tješi me činjenica da možda ipak imam u sebi nešto čega se oni boje.

Ovu priču nisam nikada nikome ispričala. Tek kasnije, kad sam saznala da je to što sam vidjela izvanzemaljac, a ne vrag, kad sam saznala mnoge stvari i činjenice, tek tada sam ispričala priču mojem prijatelju. I njemu u stvari možete zahvaliti za ovu priču.

p.s. One koje zanimaju činjenice iz ove moje priče, ponovno ću uputiti na knjigu Povijest galaksije. Tamo, na stranici 58. nalazi se slika bića kojeg sam vidjela.(slika br.10)
ReiNa108 @ 20:27 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 16, 2006
Bila je vedra, ljetna kasna večer. Jedna od onih kad se nakon cjelodnevne vrućine sve umiri i kad vlada tipična trešnjevačka tišina i mir. U takvim ljetnim noćima tišina je još izraženija jer je pola grada negdje na moru i ima manje automobila.
Večer se polako pretvarala u tamnu noć, a Bubu i ja smo uzdisale od vrućine. Nije pomagao ni sladoled, ni ledeni čaj. Na kraju smo odlučile malo sjesti na balkon moje sobe koji gleda na dvorišnu stranu naše kuće. Tu nema nikakve javne rasvjete i potpuni je mrak. A s obzirom da je praktički cijelo susjedstvo bilo na moru čak nije svjetlio ni jedan prozor. Neki od susjedskih prozora bili su otvoreni i ljudi su se vjerojatno u svojim sobama pokušavali rashladiti propuhom kao i mi. Bilo je lijepo gledati usnuli i uspavani kvart. Nas dvije smo šutjele i uživale. Ništa nije remetilo tu tihu ljetnu noć.

Odjednom, začule smo lepet krila. Pomislile smo da su sove jer je jedna obitelj sova bila svila gnijezdo na mom boru. No, nisu bile sove, a ono što smo ugledale pamtit ćemo čitav život.
Na balkon dijagonalno i nasuprot od nas upravo je slijetao krilati čovjek. Nijemo smo se pogledale, ustale i naslonile se na ogradu balkona da bolje vidimo. Bio je potpuno taman, tamno-smeđ rekla bih, ogromna krila su se doimala kao da su kožnata, posve sigurno nije tu bilo nikakvog perja. Visina mu je premašivala visinu prosječnog čovjeka, a po svemu ostalome osim po krilima i visini djelovao je ljudski.
I upravo ovdje naše sjećanje prestaje. Ni jedna ni druga ne znamo što je bilo dalje. Ovo su jedini detalji koje smo obje iskopale iz sjećanja.

Naravno da smo kasnije bezbroj puta razglabale što bi to moglo biti i da su nam razgovori išli od potpunog negiranja, glupiranja pa čak i svađanja oko toga što, kako, zašto...
Nisam čak ni sigurna jel to bio good ili bed guy. Naime balkon na koji je sletio pripada obitelji u kojoj vole zračnicom gađati mace koje šeću po dvorištu, klinci iz te obitelji kamenjem vole gađati ptice, baka je poznata trovačica mačaka po kvartu, pater familias te obitelji skupa sa klincima maltertira jednu bakicu koja sama živi u susjedstvu tako da joj fasadu gađaju mačjim drekecima i svašta joj bacaju u dvorište. Samo da napomenem da su dotični pater familias i njegova žena kreketavog glasa liječnici i sveučilišni profesori.
Eto, i njima je sletio taj krilati na balkon. Zašto? Možda im je to neki zli kompić? A možda ih je došao kazniti? Ne znam.
Što god da bio taj krilac sasvim sigurno ne spada u poznatu trešnjevačku ikonografiju.
ReiNa108 @ 12:26 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 30, 2006
big brotherJako sam se uozbiljila u zadnje vrijeme. Muče me vijesti iz svijeta, potresi, gripe, epidemije, pandemije, ovo, ono... Pa konspiracije, inspiracije, urote, prevare, zavjere, pa tajanstvene sobe, tajni hodnici, skriveni forumi, podzemni gradovi, podrumi u piramidama, crne rupe, svašta nešto...
Sama pusta pitanja, a odgovora ni od kuda. U mojoj sobi tajanstveno mirno. Da podsjetim one koji ne znaju - moja soba je neka vrsta galaktičkog portala, non-stop neki dolaze-odlaze, idu sim tam, a ja blejim ko tele u šarena vrata i ništ mi jasno. Uglavnom - trenutno je zatišje. Valjda pred buru. Onog pizdeka s početka ove blogovske priče ni od korova. A baš bih ga rado pitala za zdravlje i jel on ima kaj s Katrinom, Ritom i Wilmom*.

I eto ti njega, prije nekih par dana. Ti bogca, još se nisam oporavila od šoka. Ne, nije bilo ništa strašno, ni govora. Dokotural se on jedne noći oko 3 ujutro. I još nije praf ni smjestil svoje svemirsko dupe u moju fotelju kad sam ja krenula s rafalnom paljbom:
ajd stari, ispljuni istinu, jesi good ili bad gay ili gey, kaj očeš, jel imaš veze s hibridima, amerima, reptilima, Bushom, Tuđmanom, Kosoricom, bed blue boysima i tamo još nekima. Nekak se naglo uozbiljil, smrzla mu se faca. Očekivala sam tiradu od jedno bar pol vure. Aha, pazi da ne bi. Ustal se je, prišel mi je i del mi je ruku na čelo. Mislila sam si: kaj je poludel, pa nemam temperaturu.... kadliiiiiiiiiiiiiiiiii....

Odjednom sam vidjela dvije slike. Svoju sobu, ali i još nešto. Polukružno poredane kvadrate, puno njih. U prvi mah nisam uopće kužila u što ja to gledam. Zbunjivalo me što u isto vrijeme paralelno vidim dvije različite okoline kao preslikane jedna preko druge.

I onda, kako mi je pažnja krenula prema kojem kvadratu, tako mi se on približio u vidnom polju i shvatila sam da ih mogu približavati svojom pažnjom. I sad sam skužila u kaj gledam. Bila je to galerija slika. Mojih! Tako ti svih kaktusa Mexica. To nisu bile prave fotke, već čitavi mali prizori iz mog života. Od začeća. Vidjela sam sebe kao fetus u raznim fazama, pa kao dijete u nekim situacijama, pa sve bliže prema sadašnjosti. Nisam išla redom, samo bih obratila pažnju na pojedini kvadrat, a on bi se približio i prizor bi se odvrtio pred mojim očima.
Prvih par minuta je bilo zanimljivo, a onda sam se sjetila da ljudi koji trebaju odapeti da im se izvrti čitav život pred očima. Jebate, pa nebum valjda otegla papke, pandrknula, zdehnula, otprhnula... hm
Ma nebum. Skroz sam živahna.

A onda sam vidla prizor svog prvog poljupca, pa hm.. khm... još nekih takvih... jel "situacija". Isti čas mi je mrak opal, roleta opala, u jeboteeeeeeeeeeeeeeeeee čitav taj tvoj svemir. Pa taj pizdek je voajer, a ja "severina". Možda mi se pol galaksije smije, a ja nemam pojma. Morti se moji video klipovi vrte po galaktičkom netu, a fotke izlaze u Galaktičkom večernjem listu. Možda ga dilaju uz novine za 29 galaktičkih kredita. Pas mater i ostala družina. Đe baš mene nađe. Pizdek voajerski. Tužila bum ga, negdje, kad-tad.

I skine on meni ruku s čela i nestade moj foto album. Ozbiljan ko moja stara kad sam znala jedinicu donjet iz škole. I zamisli ti to, pizdek nije rekel ni jednu jedinu riječ, ništ, nikakav odgovor na ijedno moje pitanje. Samo mi je zvrtel moj život i prešel. Nekam. Tam di on stanuje, tam negdje gore.

Ok, možda je ta galerija slika trebala bit neki slikovit odgovor na moja pitanja. Ako je, sorry svemirac, glupa sam i nisam skužila kaj je pjesnik htel reći.

Al sam zato skužila nekaj drugo. A to je da se više nebum sexala. A ne-ne. Jer očito ne pomaže ni mrak u sobi, ni deka preko glave, ni ništ, sve se to, draga moja ekipo, snima i negdje dila. Aha! Pa si vi mislite jel vas fotkaju dok ste na wc-u, dok se ljubite, dok kopate nos, dok...
Pravi mali galaktički Big Brother.

Ge-ni-jaaaaaaaaaaaaaaaaa-lnooooooooooo!

* uragani
ReiNa108 @ 23:19 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, travanj 29, 2006

Te je noći nebo nad Zagrebom bilo vrlo živahno. I vrlo prometno. Baš me zanima jel još netko vidio. Bila je čitava eskadrila blijedo crvenkastih stožastih letjelica. Prepuno nebo. Bilo ih je zanimljivo gledati, crno nebo prepuno zvijezda, poneki oblačak i ONI. Kako bi prošli ispred koje zvijezde samo bi ju malo, onako na crvenkasto zatamnili. Bili su napola prozirni.

I moram priznati, uopće mi se to nije sviđalo. Tim više što je moja cimerica bila sva "zabetonirana". Vučem ja nju za ruku, i velim joj: gledaj i zapamti, nemoj spavati, nemoj zaspati, ostani budna, drži se, daj se opiri kolko god možeš, nemoj zaboraviti, budna, budna, budna, ak trebaš počni pisati, zapisuj, evo ti olovke, samo se održavaj budnom...
Veli ona, pa budna sam, a vidim da joj je pogled sav "staklast". Shit!

I odjednom, na plafonu naše sobe pjave se dva kruga jedan u drugom. Jedan veći i jedan puno manji. Blijedo sivkasti, jedva da se zamjećuje u polumraku, ali ipak se vidi da je boja različita od boje zida. I TO se počne kretati po plafonu od vrata, pa prema nama, pa preko nas, i taman kad je prešlo preko nas i završilo u drugom kutu sobe, počne se vraćati opet na nas. Ščepam ja nju za ruku i šapnem:"DA SE NISI NI POMAKLA, NI TREPNULA, NE DIŠI JEBOTEEEEEEEEEE, NI MAKAC!"

I iz tog kruga sune na nas blještavo, zasljepljujuće svjetlo, bijelo, a prema izvoru iz kojeg je dolazilo - plavo. Osjetila sam kako mi prodire kroz čitavo tijelo. Osjećaj je otprilike kao kad lift krene naglo prema dolje. Trajalo je svega par sekundi i nestalo. Pri tom imam čisto malo gubitka vremena, bar prema onom što sam vidjela na satu. Čini mi se da imam "ukradenog vremena" samo nekih 5 minuta. Jedino čega se sjećam su dvije brojke 12 i 15. Neposredno nakon toga znala sam kontekst tih brojeva, al mi se praktički odmah izgubio. Dok mi je još bio u glavi, zamahnem rukom da drmnem cimericu da mi to zapiše jer sam joj maločas gurala olovke, a kadli tamo... ona hrče, ne zna za sebe. I pri tom ne hrče normalno, već ko konj. Užas. Drmam je, a ona ništa. Zabetonirana totalno. Kako samo ja uspijem pružiti otpor tom betoniranju, a ona ne. Ja uspijevam bar kolko-tolko.

I sad bi si vi sigurno pomislili - "da se meni tak nekaj dogodi ja od uzbuđenja nebih spavala čitavu noć".
Ma kakvi. Utonula sam ko od šale od iscrpljenosti.

Pitam je jutros jel se ičeg sjeća. Bljedo me gleda i misli da ju zajebavam. Blago njoj. Ispričam joj sve čega sam se uspjela sjetiti, a njoj se uopće ne pale lampice. Izbrisana je totalno.
A ja sam zabrinuta. Ne zbog prometa nad Zagrebom jer nije prvi put da ih vidim, ne zbog švrljanja po mojoj sobi, jer ih je već bilo raznih, već zato što sam prvi puta imala užasno loš osjećaj. Ovo što sam vidjela nije bilo dobro. Ne samo za mene, već za sve nas. I pitam se, ima li tko uz mene, a da je budan, da je to vidio, vidjela...
I što sad?

A dodatno me brine što od noćas imam krasticu, svježu, od uboda drito u venu na lijevoj ruci. Kad sam išla spavati toga nije bilo. Što li se desilo u onih 5 minuta kad sam bila "blank out" samo Bog dragi zna.

I ako netko misli da su ova moja bloganja zajebancija - grdo se vara.

(najsličnije tim letjelicama što sam na netu našla je ova slička - klikni)

A evo i dokaza. Sljedeće jutro Iskon portal objavio je ovu vijest:

Vatrene lopte nad Njemačkom

Misteriozna nebeska pojava prošlog vikenda: 'Najprije sam mislio da mi je netko uperio reflektor u oči, no tada sam uočio golemu vatrenu kuglu. Mislio sam da ću oslijepjeti.'

Mnogi Nijemci prijavili su tijekom vikenda pojavu vatrenih lopti na nebu, a državom se već proširilo uvjerenje da je riječ o NLO-ima, piše Večernji list.

Da nisu posrijedi halucinacije prouzročene subotnjim opijanjem, potvrđuje i američka uprava za svemirska istraživanja. Na web-stranicama NASA-e piše da su pojave letećih objekata prošlog tjedna prijavljene i u SAD-u, Kanadi, Nizozemskoj, Irskoj i Japanu.

"Objekti su se prvi put pojavili sredinom prošlog tjedna, kad su uočeni nad granicom s Nizozemskom. Od tada smo primili desetke poziva ljudi iz cijele Njemačke, koji tvrde da su vidjeli velike raznobojne kugle kako se brzo kreću nebom. Mnogi kažu da ih je prizor podsjetio na filmove strave", rekao je Werner Walter, administrator web-stranice posvećene zagonetnim nebeskim fenomenima.

Neka svjedočanstva ljudi koji su vidjeli svjetleće objekte na nebu prenijela je i NASA.

"Najprije sam mislio da mi je netko uperio reflektor u oči, no tada sam uočio golemu vatrenu kuglu na nebu. Njezina je svjetlost bila toliko jaka da sam mislio da ću oslijepjeti", ispričao je američkim stručnjacima za svemir Josh Bowers iz Pennsylvanije.

Scenarij poput onoga u filmu Dan nezavisnosti ipak će malo pričekati jer znanstvenici vjeruju da bi neobičan fenomen mogao biti rezultat prolaska Zemlje kroz nakupinu ostataka nekog davnog planeta. Ipak, dodaju da meteorske kiše obično nisu ovako snažne, piše Večernjak.

IskonInternet
06.11.2005.
ReiNa108 @ 00:33 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 27, 2006
jarunPred neki dan, oko pola 7 navečer došla mi  moja najbolja prijateljica na malo druženja. Žena se rasplakala. Teško joj je. Kaže da radi od 7 ujutro i da se vraća kući oko 9 navečer. I još u torbi nosi spise da bi i doma radila.
- Ili radim, ili spavam - kaže ona. I ne znam više tko sam.

Kažem ja njoj: ajmo se malo provozati negdje van, dosta mi je biti cijeli dan u kući, pa ćemo vani pričati i smisliti neko rješenje kako da pobjegnemo iz Matrixa. 
Odvezemo se do Jaruna, slaba je to zamjena za more. Ali daj što daš, kad već nema bolje.
Malo smo se vozikale oko jezera, razgovarale, malo prošetale i onda je počela kiša pa smo se vratile u auto i sparkirale ne jedno mjesto s kojega je lijep pogled na jezero i nastavile razgovarati.
 
Nigdje uokolo nije bilo nikog, u daljini neka dva nadobudna joggera biladaju svoje mišiće. Kišica je lagano udarala o krov auta, a ja sam joj objašnjavala kako je nekom očito jako u interesu da ne mislimo svojom glavom, da smo izmoreni, da smo roblje, da nam djecu odgaja sustav, da ne stignemo biti dio njihovog djetinjstva jer negdje prodajemo svoje vrijeme za novac, da je sve ovo bijednije preživljavanje neg u srednjem vijeku, da su nekad robovi bili u lancima, a da mi danas nosimo nevidljive okove koju su strašniji i čvršći od bilo kojih željeznih. Objašnjavala sam joj principe kontrole preko medija, što nam čini sofisticiran sustav jeftine zabave koji zaglušuje naša čula samo da nebismo otkrili tko u stvari mi jesmo i da nebismo otkrili da je novi svjetski poredak totalne kontrole već započeo. Da nam slučajno ne bi padalo na pamet da meditiramo, da mislimo o sebi kao o božanskim bićima vrijednim nekakvog humanijeg života. Kakvu hranu jedemo, gmo, cjepiva, tablete... I tako sve u tom stilu...

U jednom trenutku njoj su potekle suze, rasplakala se kolko joj je bilo teško suočavanje sa svojim problemima i s tim što sam ja izgovorila zapravo sve ono što je onda negdje podsvjesno znala i intuitivno osjećala. Pružila sam joj maramicu, ona je obrisala suze i nos, odmaknula maramicu od lica, a maramica je bila puna krvi. Obje smo zaprepašteno pogledale u tu krv. U taj čas ja sam krenula upaliti svjetlo u autu da bolje pogledamo tu maramicu i odakle krv, jer njoj na licu nije bilo ni kapi i točno u taj čas auto se zaljuljao i pomaknuo se unatraške dobra 3 metra.

Oko nas nigdje nije bilo nigdje nikog. Auto je bio ugašen i pod ručnom kočnicom, na totalnoj ravnini na parkiralištu u blizini Aquariusa. Nema šanse da je sam odsklizao. Vjetar nije puhao, ali čak i da je, kakav bi to vjetar morao biti da pomakne ogromnu Škodu.
Pogledale smo se, bez riječi. Svaki je razgovor stao. Nakon toga upalila je auto i krenule smo kući. Istovarila me pred mojim vratima i produžila.
Ja ulazim u kuću, palim svjetlo u hodniku i prolazim pokraj velikog ogledala. Ovlaš bacim pogled na svoj lik i zaprepastim se.
I meni iz nosa curi krv.

Ako izostavimo krv iz nosa, obje smo dobro, osjećamo se posve normalno, nemamo "izgubljenog vremena", niti rupa u sjećanju.
Što god nam se dogodilo, dogodilo se, gorak okus u ustima jedino ostavlja spoznaja da se izgleda nekom očito opako ne sviđa što mislimo svojom glavom.

I sad nek mi netko veli da se x-files događaju negdje daleko i nekom drugom.
ReiNa108 @ 01:05 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, travanj 25, 2006
11:11, 12:12, 21:12, 12:21 .... cool brojevi, zar ne? Kad god bacim pogled na nešto digitalno, oni su tamo. Prate me u stopu.
Evo recimo, upalim kompjuter. Eto ti ga na, bez greške je neka suluda kombinacija tih brojeva na ekranu. Nemreš im pobjeć. Vrlo me shizofreno prate u stopu. Evo recimo, sjedam u auto, okrenem ključem, bacam pogled na sve gumbiće jel ispravno rade - kadliiiiii... na čuki od radia šušuri se 19:09. Tko je tu lud? Ha?
I vozim ja, al mi vrag ne da mira. Rekoh sebi - e sad ću te baš zajebnut, ti digitalno čudovište, evo, baš neću sad namjerno pogledat na sat, neću još, neću još, evo sad bih mogla, al neću, izbrojit ću do 12 pa ću onda. I puf - 19:19!!! Ha? :zbunj: :zbunj na kvadrat: To nisu čista posla. Netko je tu lud. Fakat!

Pa onda noću. Spavam snom pravednika, ukoliko slučajno nisam na rasporedu nekom od onih pizdeka iz galaksije kaj su zaduženi za moj kvart. I ko svaka poštena žena koje se tijekom dana trudi u sebe ulit bar propisanih 2 litre vode, logično je da me tu i tamo snađe tzv. noćno pišanje. Otvorim oči. Onak, bojažljivo, jer moja soba spada u zone sumraka, ono, nikad ne znaš kog ćeš ugledat u kojem čošku, i kaj imam vidit? Ha? Na videu se kočoperi 04:04. Dođe mi da se mam upišam u gaće. Il da žmirečki odbauljam do wc-a. Samo da mi pogled ne padne na još jednu "dobitnu" kombinaciju. Užas. Gori od onih jeftinih horrora koje nam htv servira vikendom.

I kao svaku normalnu ženu koja još nije prešla na ishranu pranom, tu i tamo me spopadne glad. Sa strahom prilazim "šparhetu" il štednjaku, kak se to već književno veli. A tamo digitalac, "tajmer" i naravno sat. Hm. Pa baš i nemrem žmirečki nekaj skuhat. Otvaram oči. A ono - strava! 17:07! Ideeeeeeeš! Odustajem od kuhanja. Mam me nekak prošla glad. Rekoh - idem si samo rastopit malo sira na kruh. A na mikrovalki blinka 17:17! Smrzla sam se, bježim iz kuhinje glavom bez obzira. Odustajem od klope, što je, u biti, jako dobro za proljetnu dijetu.

I rekoh - nemrem više, odem praznog tanjura reć cimerici da imam fobiju od kućanskih aparata, da je u njih sigurno ušrafano nekaj kaj djeluje na nas. Ona me blesavo gleda i veli - daj, duboko udahni, malo pranayame, skuliraj se, pa mi ispričaj. Ispričam ja njoj cijelu "štoriju", a ona veli - ma, kaj se pigaš, svakaj može bit, slučajnost, sinkronicitet, morfogenička polja i ostale pizdarije, kao ono, ja od svega pravim dramu. Hmmmmm ajd bar sam profitirala kaj mi je ona išla složit večeru.

I prođe par dana. Cimerica nekak blijeda. Pitam - kaj ti je! Veli ona - sad i ja vidim ta sranja svud naokolo! Uslijedila je duga dramaturška pauza, i propenta ona tiho - al to nije sve, i tvoja stara mi je rekla da kad god pogleda na sat da joj je nekaj čudno s tim brojevima.
Ta-daaaaaaaaaaam! Došla sam do zaključka da je ta pizdarija zarazna, mi smo se doma zarazili, nekak. Kužni smo!

I rekoh, ak se to meni, trešnjevačkoj frikuši događa, mora da se događa i ostalim ovakvim "alfa, beta, gama proizvodima" diljem planete. Usurfam se ja na mrežu svih mreža, a kadli tamooooooo - teorija do teorije, tko, zašto, kako, zvjezdana vrata, uzašli majstori, smakovi svijeta, vanzemaljci, manipulacija s DNA, klonovi, gmo, vragovi i sotone, anđeli, dvijetisućedvanaesta, jehovini svjedoci, grinpis, ekološka katastrofa, ukazanja gospe, bla bla... Svi vide ta sranja i svak ima neku svoju teoriju. Pih!

I kaj je najbolje, svi su jako ponosni na to. Daje im neki osjećaj važnosti, posebnosti. Opet ista stvar. Egotriper! Sve nešt na liniji "ja vidim - ti ne vidiš"! Ja sam posebniji i bolji od tebe i eto ti dokaza tralalalala - ti ne vidiiiiš, nja nja nja! Svi nešt zabrijali kak su izabrani "za nekaj"!
Aha, kak da ne. Pazi da nebi! Škvadro moja blesava, lakovjerna i zaluđena. Kaj nikome nije palo na pamet da smo mi, gospoda "indigovci, duhovnjaci", kao takvi osjetljiviji od ostalih humanoida koji obitavaju na plavoj točkici. I da smo kao takvi s ovim silnim laprdanjem po ineternetu s tim "vidi Lastane, kaj mi se događa" tako lijepo "na izvol'te" za raznorazne eksperimente, kontrolu uma, programiranja.  Doslovno nas se može pobrojit. I ne samo to. Može se napravit jedna tako fina globalna statistika ko koju brojku vidi, kolko puta, kada, na kojem području, kaj pri tom brije u glavi, kak se osjeća itd. itd. Za to je dovoljno samo redovito surfati "duhovnjačkim stranicama i forumima". Za sve ono "što nam se događa" MI SAMI dajemo posve finu referencu "tom nekom" koji onda tak lijepo može vidjet jel "na pravom putu" s onim "što radi" za svoj neki "cilj, svrhu, whatever"i da li to dobro i efikasno radi. Pa bilo to za dobre ili loše svrhe. Internet je sasvim zgodna stvarca, zar ne? To vam nije palo na pamet? Ha? Ja sam zabrijala? Oprala me još jedna teorija zavjere? Možda je, a možda i nije. U svakom slučaju, ne budite "ofce", ne dozvolite da vas sad i ja indoktriniram sa još jednom svojom teorijom. Informirajte se sami malo o najnovijim eksperimetnima i projektima CIA-e, FBI-ja,NASA-e, Pentagona, KGB-a i ostalih gadova, koji već posve javno, bez srama govore o svojim postignućima,psihološkim utjecajima koji se mogu primjeniti na veću masu ljudi, o psihološkim ratovima, subliminalnim porukama, posebno istreniranim specijalcima-vojnicima. O ratovima bez metaka, i nereda koje naprave bombe. Zašto radit nered, kad se samo pritiskom na jedan gumbić može postići da čitava populacija, primjerice, misli kak je dobro uć u EU i kak je baš super zbetonirat čitav Jadran, i prodat nekretnine i pokretnine strancima. Kak kul! Prosurfajte malo i informirajte se o projektu HAARP, pa o ELF valovima, mogli biste se iznenaditi!
Štošta bi vas moglo iznenaditi, ak samo imate malo volje zbuditi se iz dubokog sna.
Iz sna o veličini svoje posebnosti, iluzije da smo samom datošću svoje posebnosti - "indigosti" - nedodirljivi. Ili je bolje sanjati i veseliti se svakom duplom broju kojeg vidimo?! Jer smo onda face, posebna ekipa. Pa kaj mislite da smo tak posebni, nadareni i sve ostalo da nam je vrhunac sreće gledat duple brojeve na digitalkama. Da nam je to svrha? Ljudi dragi, wake up, rekli bi Englezi! Mnogi bi radije opciju da nas nema, a to se i vidi iz poprilične degradacije "indigo fenomena". Treba nas što više diskreditirati i prikazati blesavima, bolesnima, zaluđenima i ludima. Objasniti svaku našu "neobičnost" nekom genetskom devijacijom, medicinskom dijagnozom, dat nam od malih nogu tablete za smirenje. Treba nas što više neutralizirati jer je preočigledno da za nešto ili nekome jako smetamo. I što je onda naša prava svrha?
 
Veselit se duplim brojkama ili saznati što je točno iza duplih brojkica, ili bilo čega drugog. Jeli nešto dobro il je nešto loše. I o tome treba pričati, govoriti, vikati, razbuditi ljude iz opijumske letargije. Ne dozvoliti da nam zatvore usta. Jer zato smo tu. Djeca novog doba koja trebaju pomoći rađanju jednog posve novog, humanijeg društva i zdravijeg svijeta, a ne pasivno čekati jel bu se neko "spustil" iz svemira i napravil reda. Jer, nebu! Iako imamo njihovu podršku, po zakonu karme, sve to moramo sami, il nas neće biti.

Eto, ja si nedam zatvorit usta, a bome ni tipkovnicu! A ti striček u crnom, koji si zadužen za hrvatski internet i za to kaj laprdaju mali "indigovci", odjebi odavde. Odfakofiraj! I sam znaš da vodiš već odavno izgubljenu bitku!
ReiNa108 @ 23:00 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 24, 2006
Idilična atmosfera. Moja velika radna soba s puno prostora, a malo namještaja, veliki stol i kompjuter.
Noćni sam tip i uvijek sam voljela učiti noću, a sada volim raditi noću kad se spusti onaj blaženi mir i kad sam posve sigurna da ništa neće omesti moju koncentraciju, ni mama sa svojim kvocanjem, niti dosadni telefoni, niti mobitel.

I tako, gluho je doba noći, ja u svojoj velikoj sobi sjedim i pišem na compu. Tišina je doslovno opipljiva, a moja koncentracija na zavidnim visinama.
I odjednom:
"BADA-BUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUM!"

Taj vrlo bučan i gromoglasan "bum" je došao iz sredine sobe, gdje doslovno nema NIČEGA! Samo tepih. Stresla sam se, ukočila, gledam... Ali ništa ne vidim. I dalje je svuda oko mene prazna soba. Osim što se sada u zraku osjeća miris baruta, paljevine koji dolazi od NIČEGA iz sredine sobe.

Gledam zbunjeno, i moram priznati s popriličnom dozom straha jer ta je eksplozija došla ni od kuda, odjednom, iznenada. Imam poriv da naglo ustanem i pobjegnem iz te sobe, ali noge me ne slušaju. Ukočile su se i kao da pripadaju nekom drugom jer uopče ne reagiraju na komandni stožer u mojoj glavi koji ko vergl ponavlja naredbu: diž'te se i bjež'te!

I sjedim ja tako nekih 10tak minuta, gledam, očekujem tko-zna-što, možda neki novi "bum, tras, dum", ali ništa se ne događa. Jedino taj miris još uvijek lebdi u zraku kao dokaz da taj "bum" nije došao iz moje glave.

Nakon nekog vremena, vrlo skoncentirano sam "sejvala" svoj rad na kompu, ugasila ga i prošla tom sredinom sobe i izišla. Duboko udahnula i otišla u drugu sobu spavati.

Drugi dan mene mama pita:
-Jesi ti kaj čula da je noćas grunulo? Činilo mi se kao da je grunulo gore kod tebe?
-Je, mama. Grunulo mi je u sobi.
-Pa kaj ti je grunulo?
- I ja bih to, dovraga, voljela znati, kaj mi je grunulo.
- ..........

Kog vraga se sve moguće paranormalne pojave ovog kvarta koncentriraju baš na moja dva jadna sobička?
I koji je pak sad to vrag bil!?!
Ja bih tak voljela kad bi to meni neko objasnil jer ja suvislog objašnjenja više nemam.
ReiNa108 @ 07:00 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
207668