stargate
ReiNa
Što ovo je?

Ovo su
"flashbacks" iz moje prošlosti sadašnjosti i budućnosti.
Tko sam ja?

Posve obična osoba kojoj se događaju neobične stvari.
Moj kin je...
kin 176: Yellow Resonant Warrior


I Channel in order to Question
Inspiring Fearlessness
I seal the Output of Intelligence
With the Resonant tone of Attunement
I am guided by the power of Elegance
I am a galactic activation portal ... enter me!


Moja totemska životinja
blue
Shoutbox
19.10.2017. 6:58 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:58 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:58 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:58 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:59 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:59 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 6:59 :: Karung Plastik Baru Murah
Karung Plastik Baru Murah
19.10.2017. 12:54 :: MERK OBAT SIPILIS TERBAIK
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
19.10.2017. 20:09 :: obat sipilis magelang
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
20.10.2017. 6:43 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:43 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:43 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:44 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:44 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:44 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:44 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:45 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:45 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:45 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:46 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:46 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:46 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:46 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 6:47 :: Agen Karung Plastik Murah
Agen Karung Plastik Murah
20.10.2017. 10:26 :: Prediksi Togel Jitu
// //Thanks for all your help and wishing you all the success in your business.
20.10.2017. 11:34 :: obat alami untuk batu ginjal
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
20.10.2017. 18:50 :: obat untuk penyakit ginjal yang alami
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
21.10.2017. 10:37 :: PENGOBATAN HERBAL PENYAKIT SIFILIS
Secara umum sifilis adalah penyakit sistemik yang berkembang selama empat Tahapan Sifilis yang dapat mangganggu kesehatan bagian tubuh penderitanya. Empat tahapan tersbut yaitu :<div><br /></div><div>Tahapan Sifilis Pertama – Sifilis Primer (Mu
23.10.2017. 12:46 :: obat sipilis paling mujarap
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
23.10.2017. 20:01 :: obat sipilis paling mujarab
Silahkan pesan bila anda berminat di no 082138615111(call/sms/WA) 087724516111(call/sms) PIN (5E7B32FE) Sekilas tentang Obat kami,De Nature Indonesia adalah sebuah perusahaan yang bergerak di bidang kesehatan terutama Obat Herbal Tradisional. Produk
Nečije misli
A wind has blown across the world
And tremors shake its frame,
New things are struggling to their birth
And naught shall be the same.
The earth is weary of its past
Of folly, hate and fear.
Beyond a dark and stormy sky
The dawn of God is near.
F.C. Happold
Blog
srijeda, studeni 12, 2008
Znanje
Možeš nešto "znati" čisto kao podatak,i to deklamirati i mlijun puta bez pravog razumijevanja.
Mnogi na tome dobiju doktorske titule, Nobelove nagrade, dobre plaće, status u društvu, moć...
Dobro deklamiranje podataka danas se cijeni.

 
Spoznaja
Pa onda, možeš nešto i "spoznati". Život ti svakako postaje zabavniji, neki te žele spaliti na lomači, drugi od tebe očekuju da popraviš tuđe greške, od tebe se svašta očekuje, neki od tebe žele napraviti gurua, neki drugi idiota, treći mučenika, četvrti da za njih obaviš neke stvari...
Sve u svemu, od spoznaje se dobro najebe, s koje god strane da pogledaš.


Svjesnost
Kad dođeš do toga da si u Svjesnosti jednostavno zašutiš jer nemaš više kaj pametno za reći.
ReiNa108 @ 12:55 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, listopad 24, 2008
Danas se navršava 40 dana mog žalovanja. Danas je također i dan kad kad su završene powa tehnike i proces umiranja, Ona je sad toliko daleko, daleko... krenula je dalje, ne percipiram više njezino kretanje. Hvala svima koji su bili i jesu uz mene u ovim teškim trenucima.
Ovo je bila jedna od njezinih najdražih pjesama, bila je neokatekumenka i ovo je pjesma sa duhovnog puta kojeg je slijedila
(naknadno sam uspjela naći još jednu pjesmu). Sretan joj put, i do ponovnog susreta u Svjesnosti.


ReiNa108 @ 14:29 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 23, 2008
Išli su, išli plačući,
noseći sjeme sjetveno:
vraćat će se s pjesmom,
noseći snoplje svoje...
ReiNa108 @ 15:04 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 17, 2008
Živjela je u Ljubavi i Svjetlosti i tome je i mene naučila. Hvala!

FALA
Za vsaku dobru reč,
Kaj reći si mi znala,
Za vsaki pogled tvoj,
Za vsaki smeh tvoj, fala!
Tak malo dobroga
V živlenju tu se najde,
I če je sunce čas,
Za oblak taki zajde.

A ti si v srce mi
Tak puno sunca dala.
Kaj morem ti neg' reć:
Od vsega srca fala!

Ispračaj će biti u petak, 19.09.2008. u 13.20 na zagrebačkom krematoriju, a misa zadušnica u 18.30 u crkvi sv. Josipa, Trešnjevka, Trakošćanska 47.

Hvala svima koji mi nesebično pomažu u ovim teškim trenucima.

Lying in my bed I hear the clock tick,
And think of you
Caught up in circles confusion -
Is nothing new
Flashback - warm nights -
Almost left behind
Suitcases of memories,
Time after -

Sometimes you picture me -
I'm walking too far ahead
You're calling to me, I can't hear
What you've said -
Then you say - go slow -
I fall behind -
The second hand unwinds

If you're lost you can look - and you will find me
Time after time
If you fall I will catch you - I'll be waiting
Time after time

After my picture fades and darkness has
Turned to gray
Watching through windows - you're wondering
If I'm OK
Secrets stolen from deep inside
The drum beats out of time -

Time after time
Time after time
Time after time

ReiNa108 @ 10:17 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, siječanj 19, 2008
Zašto tragate za Istinom ako je ne želite naći?
Zašto kad vam je netko pokaže - ne želite je vidjeti?
Zašto vičete da hoćete Svjetlost, a kad vas obasja, zaklanjate rukama oči?
Zašto vapite za Pravednošću, a sami je ne žlite pružiti?
Zašto zahtjevate da vas prestanu kontrolirati, a vi bi i dalje kontrolirali druge?
Zašto sanjate Buđenje, a kad vas se probudi najradije bi razbili Budilicu i popili ponovno tabletu za spavanje?
Zašto se bunite da vam drugi prestanu krasti Energiju, a vi bi se i dalje hranili na tuđoj?
Zašto stalno govorite kako bi i život dali protiv osvajača, a sami bi se ponašali kao oni?
Zašto sanjate Slobodu, a imate opravdanja za okove koje sami postavljate drugima i drugačijima?
O zašto?
ReiNa108 @ 01:45 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 27, 2007
Pred par dana.

Sretnem nedavno svog prijatelja.
-Hajd'mo na čaj.
-Hajde.
Topao kafić, skidamo kapute, naručujemo zeleni čaj. On se nalaktio na stol s jednom rukom, a s drugom mješa med u čaj. Na njemu tamno plava samt košulja. I tako, blabla o ovome, o onome. Rekoh, "idem do wc-a oprati ruke". Vraćam se. Moj frend i dalje u istoj poziciji, a umjesto plave, na njemu odjednom bijela samt košulja. Ista. Samo drugačije boje. Gledam ga izbezumljeno i ne mogu vjerovati.
-Kaj ti je? Kaj si se tak zagledala? Nije ti dobro?
- Čuj stari, oprosti, ali... jesi i ti bio na wc-u? Možda se presvukao?
-Jesi ti normalna?
- Ma učinilo mi se kao da si imao plavu košulju.
- ...
- Ma ništa. Zaboravi.

Pred jedno 20 godina.

Srećem tog istog frenda u predvorju jedne zagrebačke bolnice. Presretna zaletim se k njemu i zagrlim ga. Pod prstima u zagrljaju osjećam meki dodir njegove bijele samt košulje. On odlazi na kat obaviti to po što je došao, a ja ostajem u prizemlju čekati red ispred ordinacije.
Nakon jedno 45 minuta ja još uvijek čekam svoj red, a moj frend se spušta s kata. U plavoj košulji. Gledam ga zaprepašteno. Pomislim - pa zašto se presvlačio na pregledu?!? Pozdravljamo se i prije nego što će on otići, upitam ga:" hej, daj mi samo reci, a kak to da si se presvukao?"
Gleda me zbunjeno - kako misliš "presvukao"?
- Pa zar nisi maločas imao bijelu košulju?
- Ne. Šta bi se presvlačio, kaj ti je.
- Ma ništa. Zaboravi.
ReiNa108 @ 20:43 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 20, 2007
5 do 12








Sretnu NWO-u 2008. i ugodne blagdane i evo vam par novogodišnjih rezolucija, zadnjih je 5 minuta za njih:

 1. ne palite više TV, dapače, zavitlajte ga kroz prozor
 2. ne sudjelujte ni u jednom događaju gdje su masovna okupljanja
 3.  prestanite jesi meso, ne gradite svoje tijelo tuđim strahom i patnjom, podignite svoju vibraciju
 4. ne dajte da vas truju klorom (voda), florom (paste za zube), jodom (sol), bromom...
 5. meditirajte, naučite kontrolirati svoje emocije, osobito strah trebate staviti pod kontrolu
 6. meditirajte, vježbajte viša stanja svijesti
 7. ne vjerujte svemu što vidite i čujete, ne trčite nigdje na foru "kud svi Turci, tu i mali Mujo"
 8. naučite razlikovati što su vaši vlastiti stavovi, osjećaji i želje od onih koji su vam imputirani kroz reklame, govore, indoktrinacije, politiku, vjeru i dr. institucije
 9. budite budni i svjesni u svakom trenutku, budite "vi"
10. okrenite se sebi i pogledajte što ima unutra, provodite vrijeme sa sobom, u tišini, sa što manje vanjske "buke i zagađenja"
11. pomozite drugima, ne činite im ništa što nebiste htjeli da se čini vama
12. i možda najvažnije - istina je u vama samima, ne treba vam apsolutno nikakav posrednik do vas samih!
ReiNa108 @ 23:24 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 11, 2007
Ona je sjela u kut svoje sobe
Zapalila cigaretu
Duboko povukla dim
Vilenjaci su se razbježali po uglovima
pod namještaj

Njoj je svejedno što vrijeme teče
Što je jučer prestalo postojati
Tamo negdje u maglama prošlosti
Ona mijenja tijelo
svakih 7 godina

Njezine su ruke tople
U duši joj gore vulkani
Io, Titan, Europa, Kalisto....
Mora metana
utopljenik u zamci tijela

Budućnost je dječji crtež
Nevještom rukom
Transibirska željeznica, Tibet, Kailash, Meru...
Putuje s onima koji sanjaju
Neki Novi svijet

Skrivene poruke u kanaliziranoj pjesmi
Tajni kod, tajnijeg jezika
Ona čuva zabranjena znanja
Zakopana u duši Velike svećenice
Ispod velikog sivog kamena

Lyrae, Andromeda, Sirius, Nibiru
Dvostruka spirala
Aktivacija
Sada
Sada
Sada

.... A samo je zapalila cigaretu....
Duboko povukla dim
Zagledala se u kut svoje sobe
I predstava je počela....
16.03.2007.

p.s. da, da. znam ja napisati i poneku pjesmu ;)
ReiNa108 @ 01:08 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 8, 2007
sto se babi htilo
Ne znam na što sam više alergična, na ispranost mozga raznim religijskim dogmama ili na New Age paradigme pokupljene iz raznih knjiga. No, kako god se penjemo po piramidi prema gore, ova dva, naizgled suprotstavljena tabora imaju uvijek istog "gazdu". Doslovno isto kao kad neka tvrtka "majka" iznjedri trvtke kčeri" koje naizgled nemaju ništa jedne s drugima i jedne drugoj su direktna konkurencija. Imaš li ti Vip, ili T-Mobile ili Drugo Tele, lova ide istim "gazdama" na vrhu o kojima pojma nemaš. Ali bitno je da si ti ponosan Vipovac i da nedaš pare T-Mobileu. Aha! Pazi da nebi! Tako je i ovdje.Pa vas sad još molim da učinite još jedan mali mentalni napor (da, da, znam da je to nekima od vas osobito teško) pa sve ovo primjenite na razdvojenost, država, naroda, saveza raznih i dobijemo ono -> zavadi, pa vladaj!


Da bi nekom kvalitetno isprao mozak, pobrini se također za dobru alternativu, i to po mogućnosti što raznolikiju. Tako lijepo, ako ti oFčica utekne iz jednog tora, da imaš dobro pripremljen drugi tor u koji će uletit. OFčica će misliti kak je napravila dobru stvar, kak je "shvatila", kako se probudila strasno prianjajući uz nove "spoznaje", a ti zadovoljno trljaš ručice Iluminatske, Reptilske, Alienske, Masonske, NWO-ovske, ove-one, nije uopće bitno tko sjedi na vrhu piramide za ovu priču. Dapače, posve je irelevantno. Jedino što je ovdje bitno je da "show must go on" po tuđem scenariju, dok oFčica misli da su to njene spoznaje, a u stvari vrti točno određene programe.

Kao što već rekoh, na blejanje religijskih fanatika već sam lagano oguglala. Nema tu spasa, potpuna degeneracija sive moždane mase, "lobotomija", ali, brate mili, ovi "njuejđ bulšiti" to zna biti još gore. Evo recimo, mjesecima me svi uokolo masiraju s knjigom Sylvie Browne:"Život na onoj strani". S obzirom da sam pročitala hrpetine i hrpetine knjiga, čim sam čula tako vatreno lobiranje za sadržaj te knjige, kao i rečenice tipa:" da, ali, ovako nešto sigurno nisi nigdje pročitala, to moraš imat', tam sve piše!" - odmah sam znala kol'ko je sati! Teška srca i uz duševne boli oprostila sam se od stotinjak kuna za tu knjigu za koju sam unaprijed znala da je teško sranje. Da. Sranje.
Izdržala sam negdje do pola knjige, a onda sam ju zavitlala prek sobe na iznenađenje mojih ukućana i tiho sam propentala: maknite je od mene, evo poklonim ti je, ne, ne, zapravo nebih je ni neprijatelju poklonila. Danima je stajala na podu i služila za podupiranje vrata. Za drugo i nije!

Naime kaj, to je tipična programerska "njuejđbulšit" knjiga, upakirana u idiličan scenario života poslije smrti, krcata malim "programčićima" koji ti se tak neopaženo uvuku u mozak da nema šanse da ne počneš blejiti. Pitoreskni krajolik "afterlife-a" prepun Savjetnika punih ljubavi koji te maltene kad odapneš dočekaju s percem s kojim ti onda glade dupe.
Pa te provedu vrtovima gdje ekipa okapa rajsko voće (da, ak niste znali i tam se šljaka, i ide autom na posel), pa do zgrada koje imaju tak tipične nazive poput Dvorana mudrosti, Tornjevi za novopristigle duše gdje se onda oni "čahure", pa sve do stroja za "čitanje". Je, je. Imaju mašine tam. I Atlantida je tam, ak niste znali. I naravno na svakoj stranici se bar 50 puta ponovi riječ Ljubav, Dom, Mir, bla bla. E, da, ak niste znali, kad odapnete onda kad dođete na "Onu Stranu" onda spikate Aramejski (autorica tvrdi da je to službeni jezik kad odapnemo) i morate ić u crkvu. Autorica se dobro uvukla u šupak svim velikim religijama, bez greške. Takav bosanski lonac pun svega i svačega odavno ne vidjeh.
Uglavnom, autorica je iznimno talentirana žena za fantasy žanr "što se babi htilo..." i izniman talenat za pokupit pare na glupanima sa svih strana svijeta. Svaka čast! "Najpoznatija svjetska vidovnjakinja", piše na naslovnici! No shit!
Neda mi se više prepričavat kaj sve tam piše jer odmah dobijem osip. Ali poanta priče je da "tam sve piše" i o tebi i o tome kaj bu s tobom bilo kad odapneš, sve prepuno divnih rečenica koje se onda mogu citirat na kavama da ispadneš pametan. Ili otvarat blogove na tu temu, pa onda citirat sve u šesnaest i cendrat za svojim Domom na Onoj Strani. Ajme patetike. Mam mi suze cure.
Ali najbitnije je, da kog bi vraga čovjek nekaj išel "delat" na sebi, budit sebe i svoju svjesnost, kad tam sve ljepo piše.
Čemu se mučit? Godine meditacije, rada na sebi, učenja, ma kog to zanima, kad možeš to sve dobit instant u par sati čitanja kupusare od "najpoznatije svjetske vidovnjakinje". I još si dobra mala oFčica koja lijepo bleji na zadovoljstvo onoga koji sjedi na vrhu piramide.
A svi prosvjetljeni ljudi kroz stoljeća koji su zaista otvorili oči nakon krvavog rada na sebi i spoznali Svijet Kakav Zaista Jest su totalni idioti i seronje.

Samo čitaj! Dobro ti biti neće.

newagerica
ReiNa108 @ 00:05 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, rujan 11, 2007
zuti ratnikOvaj blog postoji od prvog dana od kad postoji i blogger. Zanimljivo je da sam odmah čim sam ga otvorila, sa strane stavila sličicu svog kina.Naravno, i mayanski kalendar je sa strane, jer osobito je važno da se ljudi odmaknu od ovog linearnog, lažnog i nametnutog kalendara.
Ono što sam primijetila tek prekjučer je sinkronicitet, odnosno korelacija između imena mog bloga - Stargate (Zvjezdana vrata) i ovog opisa mog kina. Totalno zapanjujuće.

Žuti ratnik, galaktički vodič, je mistični skeledžija na putu povratka ka zvijezdama: dozvoli Žutom ratniku da te preveze do spiralnog vrtloga kosmičke svjesnosti. Žuti Ratnik je milost silaska goluba. Utjelovi mistični dar povjerenja u direktno vodstvo. Kroz povjerenje, ti putuješ do mjesta „bez vremena“, mjesta beskrajne svjetlosti. Tamo ćeš poduzeti transformaciju kako bi utjelovio solarno srce i um.

Žuti Ratnik je provodnik za kosmičku komunikaciju, nudeći pristup univerzalnoj mreži svjesnosti.Ovo je mreža Majanskog mističnog pauka koja tka integalaktičke niti, provodnik međusobno povezane svjesnosti. Žuti Ratnik je pauk u mreži, veza rešetke sa božanskom komunikacijom. Primi ove talasiće znanja od mreže Žutog Ratnika, kroz centralni stub svoje kičme. Prihvati ovaj dar znanja s milošću, kao što bi primio jutarnje svjetlo okrećući glavu ka Suncu. Milost je neočekivani dodir, blagoslovljen, dat s ljubavlju, prirodni dar od Univerzuma. Koristi moć ljubavi kao električnu struju da bi služio svjetlu. Potpuno se otvori da to osjetiš i primiš!

Broj Žutog Ratnika je 16, broj jedinstva sa kosmičkim temeljem zvučne evolucije. Kako utjelovljuješ pomoć skeledžije, postaješ usidren u svojoj povezanosti sa kosmičkom svjesnošću. Sadržeći u sebi temeljne korake trojstva, ti donosiš sjeme „Kristovskog sopstva“ u svijet. Kao živi mistik, ti si provodnik spiralnih galaksija koje stvaraju jedinstvo sa kosmičkom svjesnošću. Broj 16 se također može posmatrati kao početak sljedeće, više oktave –oktave koju karakterizira organska ravnoteža i nova Zemlja pod tvojim stopalima.

Boje Žutog Ratnika su indigo i zlatna, koje kombiniraju beskraj noćnog neba sa slobodom sunčanog dana. Ako želiš da stupiš u stanje milosti i poverenja, fokusiraj se na ove boje.

Žuti Ratnik je također tvoje Više Sopstvo i Vodič (tebe vodi tvoja udvostručena moć)

U zvjezdanom glifu Žutog ratnika, primit ćeš tri seta od po tri stuba. Postoji višestruka simbolika u vezi s tim. Prema jednoj, tri grupe mogu predstavljati zvjezdana vrata – tačke ulaska između dimenzija ili „rupe između svjetova“. Zvjezdana vrata kao što su Sirijus i Plejade su dva takva međuzvjezdana prolaza koji služe kao ulazne tačke za mnoga bića koja su zvjezdana sjemena iz drugih galaksija. Žuti Ratnik djeluje kao čuvar mudrosti ovih zvjezdanih vrata. U meditaciji sa Žutim ratnikom, možeš naučiti kako da koristiš ova zvjezdana vrata.

U tradiciji Kabale, ovi stubovi predstavljaju 3 različite staze prema kosmičkoj svjesnosti. Stub na lijevoj strani je staza uma, intelektualni rast znanja. Stub na desnoj strani je staza srca, slavljenja, osjetilnih čula, strasti i prirode. Centralni stub je „srednji put“, zlatna staza koja ujedinjuje srce i um kroz božansku devociju i služenje. Ovaj zlatni stub pali plamen u tvom srcu i otkriva kosmičko znanje.

Ovaj centralni stub ili staza zove se chutz, ili strijela koja je napravljena da bi te odvela direktno prema ponovnom ujedinjenju sa kosmičkom svjesnošću. Luk je duga, koja predstavlja obećanje Duha da će tvoja strijela u svom kretanju ka kući, uvijek biti održavana kroz tvoje poverenje – čak i u naizgled mračnim vremenima. Dakle, ovaj stub simbolizira tvoje utjelovljenje, tvoj odabir da spustiš Nebesa na Zemlju tako što svoj život posvećuješ tome da budeš instrument Duha. Žuti Ratnik je kompozitna energija stvorena od strane onih koji služe ovom razumijevanju. Ova mistična inteligencija ima svoj vlastiti duhovni identitet i autonomnost. Kao arhetip, ona je kosmička moć samih palnetarnih sluga, ujedinjenih u ispunjavanju Božanske svrhe.

Oni koji su na stazi centralnog stuba paradoksalno „daju sve da bi postigli – ništa“. Ova staza je vječno pitanje na koje ne postoji očigledan odgovor: „Šta je to „ništa? Kako ja mogu postojati/biti, a ipak ne postojati/ne biti?“ Kad se ovo pitanje postavi u stanju otvorenog uma ili u molitvi, aktivira se spiralni simbol u centru glifa. Ova spirala predstavlja vječnu enigmu ljudskog postojanja, kosmički upitnik. To je plač iz srca koje govori: „Vodi moje korake u savršenoj putanji mog bića, u misterije dubljeg razumijevanja i mudrosti. Ja sam pjesma koja traga za korijenom istine.“

Povjerenje u vodstvo je suštinski stav u postavljanju svog bića u poziciju centralnog stuba. Vjerovanje u Duh da će ti obezbijediti sve što trebaš, i vjerovanje da sve ono što ti je dato, služit će za tvoju najvišu stepenicu evolucije. Vjeruj u mudrost „Plana koji je sačinio Um Svjetlosti“. Vjeruj svom unutrašnjem glasu, svojim osjećanjima i vođstvu koje te vodi korak po korak. Ovo je jasna potvrda Duha. Vjeruj, kao otvoreni prenosilac Duha, u svoju mističnu inteligenciju, u svoje božansko vođstvo. Utjelovljuj svoju sposobnost da komuniciraš sa kosmičkom inteligencijom.

Univerzalni simbol Žutog Ratnika je skeledžijina palica/štap. Ovaj štap je izraz vaše istine – ideja, koncepata i duhovnih kreacija koje dolaze iz procesa vašeg duhovnog otkrića. Prema Majama, skeledžija je personificiran u Quetzalcoatlu (Kvecalkoatl) ili Kukulkanu, a štap/palica povezujuća je tačka između Zemaljskog plana i Božanskog. Ako svoju kičmu posmatrate kao palicu Žutog ratnika ili kao metaforu za štap koji stoji odvojen od vas, iz takvog posmatranja moćže izroniti jedna temeljna svjesnost. Direktno vođstvo, komunikacija, i utjelovljenje su ključni koncepti sadržani u ovom štapu. On je simbol učenja da se bude u svojoj punoj moći i autoritetu – učenja da se „tonski“ uskladiš sa galaktičkom inteligencijom kako bi se prenosi (poruke od Duha,op.prev.) primali bez napora. Ovakva (duhovna) rezonancija stvara se kroz utjelovljavanje svjetla. Skeledžija ti nudi svoj štap.- Posij ga u sebe kako bi postao cvjetajuće drvo svjesnosti.

Stargate je inače nadimak kojim me zove "moj" vanzemaljac kojeg ste upoznali u nekim mojim tekstovima. No najluđe od svega je da sam čitavo svoje djetinjstvo cendrala mami da zašto mi nije dala ime Zvjezdana. Iz nekog razloga to ime mi je bilo "najljepše na svijetu".

Ukoliko vam je ovo sve bar malo intrigantno posjetite ove linkove o mayanskom kalendaru:
http://www.tortuga.com
http://www.astrodreamadvisor.com/free_mayan_readings.html
http://www.lawoftime.org
http://www.13moon.com/

ReiNa108 @ 23:16 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 6, 2007
Matrix Matrixa u Matrixu Matrixovih Matrixa. Taman isploviš iz jedne Matrice i probudiš se u drugoj. Skineš veo s očiju i ne primjetiš da je ostalo još mnogo velova te iste koprene preko očiju. Tkanje Matrice je vrlo debelo.

- Jesi li spremna za istinu? - pitao me ozbiljnim svemirskim očima.
- Ne! - nisam mu se htjela dati na pladnju, nisam željela odgovoriti sa "da", nisam željela biti tipično ljudski, humanoidno pokorna, pa makar on bio "najdobrije" biće Svemira. On mora znati da sam ja "samo svoja" iako mi je nad glavom već mjesecima lebdio "mač smrtne prijetnje". Postala sam meta. Do sad sam se dobro branila.
- Lažeš! - nije se predavao.
Točno znam što je mislio. Da je to trenutak "sad ili nikad".
- Lažem, pa što onda? Ionako ćeš mi reći ili nećeš.
Reći ili ne reći.
Spoznati ili ne spoznati.
Priznati ono što nosiš u duši, u srcu.
Koliko to ljudi može?!
- Ti si samo jedna mala Zemljanka kojoj u ovom trenutku život visi o niti.
- Znam. - odgovorila sam sa suzama u očima. Poisoned blood. Nečista krv teče mojim venama. Tužno.
- Ne znam sjećaš li se toga. Bila si još mala. Možda si imala nekih 12 godina kad si se počela igrati sa knjigom Mudrosti - I Chingom. Dobila si Hexagram "Nešto skriveno". Stajao sam ti iza leđa te večeri. Pitala si se što to može biti skriveno. Oprosti. Nisam ti nikada niti htio, niti mogao reći. Morala si sama otkriti.
- Nije se lako suočiti sa istinom moj vanzemaljac, znaš! - promucala sam kroz suze u kojima je bio bol čitavog Univerzuma.
- Sama si izabrala. - rekao je tiho, sa suosjećanjem.
Istina boli. Do srži. Kad se ogoliš do kraja, više se nema što sakriti.

I odjednom, pred mojim očima, pokazao se Svijet Kakav Jest, a ja sam prestala biti dijete. U nanosekundi spoznaje, spoznala sam da se ono u što gledam ne može ispričati.
ReiNa108 @ 01:44 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 31, 2007
Deklaracije. One male etiketice sa najsitnijim fontom na svijetu. Kažu da treba čitat deklaracije da ne pojedemo one neke E-ove i GMO-e koji su kancerogeni ili koji nam okrenu imuno sustav naglavačke, ili hormone pa nam izraste treća cica il nekaj, il da ne zasvijetlimo u mraku. Kaj ja znam. Možda i ovaj proizvod sadrži E-ove. Dobro sam pročitala deklaraciju. Znam puno ljudi koji ne čitaju, a konzumirali su ovaj proizvod. Redovito. Prema onom kaj sam vidla opako djeluje na sivu moždanu tvar i međusinapsnu komunikaciju.
Ljudi, čitajte deklaracije. Nekda je čizma glavu čuvala, danas deklaracija.
































ReiNa108 @ 16:07 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, travanj 24, 2007
Daklem ovak.Neku večer, točnije 21.04 u 21:30 izađe moja malenkost na već poznatu moju terasu tražeći mačjeg člana obitelji.
I tak - cic, muc, cici, mici, muci - odmah se dovuci... mic mic MIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIC!
Mi..mi...m! AAAAAAAAAaaaaaaaaaaaa!
Tak je to zvučalo.

A kak je to zgledalo?
Naime kaj, izašla ja van u svoje dvorište i automatski pogled prema gore. Cicimucam ja i zvjeram uokolo i TO se dogodi u sekundi.

Vidjela sam nekoliko NLO-a (prebrzo su preletjeli da bi ih bila u stanju izbrojiti) trokutastih, kako lete u trokutastoj formaciji, posve bešumno i užasno brzo. Bilo je točno 21:40. Visina? Teško odrediva, sve se desilo u sekundi, ali ipak nebih rekla da su bili "avionski" visoko. Boja? Teško odrediva, rekla bih metalnog odsjaja. Odmah nakon njih, preleti potpuno tamna ogromna sjena, isto trokutastog oblika. Ali o-groooooo-mna. Zatamnila je sve zvijezde, a na rubovima tog velkog trokuta isto metalni odsjaj.
Nisam stigla ni pozvat nekog da vidi, tolkom se brzinom to sve dogodilo. I ništ. Tu meni pukne film, uletim ja natrag u kuću i dreknem: "Ajmo, diž'te ta dupeta, spremaj se - idemo na Sljeme, vidla sam NLO-e.

U kuhinji tajac. Gledaju me izbezumljeno, onak, onim "tisistvarnoskrenula" pogledom. Ali obje ukućanke znaju da me ni lancima nitko nemre zadržat kad si ja nekaj utuvim u tikvu. Zakaj na Sljeme, e pa zato kaj sam si ja zabrijala čisto zemaljsku logiku da ak sam ih tolko vidla, nije baš da su se došli sam provozat, sigurno imaju posla. A ak imaju posla onda im treba i neko vrijeme da ga obave. A sa Sljemena je dobar pogled i morti, ak bude sreće, morti fakat u kameru konačno ulovim i neki dokaz. Nadala sam se da bih možda imala šanse ufotkat ih ak se budu još tuda motali. Uglavnom, hoću fotku. Hoću konačno i ja biti autor fotke. U te svrhe sam nabavila i kameru. Može i noćno snimat. Svašta može. Tolko mi se toga u životu izdogađalo, a ja bez kamere. E pa nećeš više. Sad ju imam i mooooooooooram nekaj ulovit. Moram.

I ništ, zvlečem ja njih van u 5 minuta. A svi smo bili kao pred spavanje, napol piđamice - majice, napol trenirkice (one spodrapane za po doma), nabacile neke vestice, i juri na Sljeme tak oblečene. Da nas je neko videl onakve - za Vrapče spremni styling! :D Cijelim putem su mrmljale i njurgale da kam ja to njih vlečem radi par reptilskih kriplana koji se voze po zraku. (Već su nafčile i koji su bad guys).

I ništ, došle gore, hrpa auteka zamagljenih. Ljudi imaju sexualne aktivnosti, niko nije tak blesav da bulji u nebo - osim nas tri. Za koju minutu su počele drhtati, gore je bilo hladno. One hoće kući. Ma kakvoj kući. Čekaj sad! Još malo. Možda ipak ponovno prelete.
- Ti nisi normalna! Da, da, baš buju sad ponovno tebi preletavali. Preletjeli su i šlus! Pomiri se s tim da su preletjeli! I da nebudu više preletjeli. Jel me čuješ NEBUDUPRELETJELI! IDEMODOMASMRZLAMISEPI***! - veli ukućanka br.1
I u tom trenutku iz obližnjeg zamagljenog auta krenu dopirati zvuci nekog užasnog narodnjaka. (Valjda smo ljudima smetale u sexualnim aktivnostima, nas 3 čudno oblečene babe koje lamaćeju s kamerom, svakom bi prisjel sex od nas 3 garant).
Na zvuke narodnjaka ukućanka br. 2. je poludjela i rekla da ona taj čas ide s brda dolje, i da ak nebudemo u auto brzinom svjetlosti da bumo pješice išle doma.
I tak, ništ od fotki, a za uspomenu na tu večer i te trenutke, ostalo je kak ukućanka br.2 psuje narodnjake koji su dopirali iz sexualnog auta (pojačajte zvučnike):
ReiNa108 @ 00:45 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 17, 2006
Ponekad život čovjeku priredi takav nevjerojatan x-file da jedino što ti preostaje je negiranje. Ili cerekanje. Ja sam izabarala ovo drugo. Neću negirati nešto što sad imam crno na bijelo, štambiljano i potpisano. Samo ću se dobro nasmijati.

Prije 3 tjedna počela sam osjećati neko treperenje i čudan pritisak u donjem dijelu trbuha. Prvo sam pomislila - nešto sam krivo poklopala pa me crijevca zezaju, pa onda da sam se možda prehladila. No taj osjećaj ni nakon 2 dana nije prestajao, postao je sve jači. Tu sam se krenula reikirati, ali ni dalje nije prestajalo, čak je postalo i jače, a tom osjećaju treperenja i laganog pritiska pridružio se i osjećaj da trebam češće ići piškiti. I ništa, jedan dan poslije posla otputim se ja doktoru.

Legne doktor mene na stol i krene mi prepipavati abdomen. I stane. Pozove kolegicu - dajte i vi pogledajte "ovo".
- Je, je. Napipala sam, veli ona. I smije se.
Pogledavaju se, cereču se, a ja si mislim ma koji je vrag sad...
I vele oni meni: imamo jednu veselu vijest... to će biti trudnoćica od cca 3 mjeseca... maternica vam je povećana za otprilike trudnoću od 3 mjeseca, ali ne možemo biti sigurni koliko, morate na ultrazvuk.

A meni ladica do poda. Oči pet brojeva veće, ruke mi se tresu i jedva promumljam - nemoguće, doktore nemoguće!

A oni se i dalje smiju i doktor vikne kroz vrata i trećoj kolegici - dajte dođite malo ovamo, pogledajte pacijentici abdomen i donji trbuh, pa joj i vi recite, malo nam je u šoku.

Pipa mene ta treća doktorica i veli - je, maternica je tvrda, povećana, vjerojatno trudnoća.

I tu nekak ja njima uspijevam reći da nisam ni sa kime spavala i da je nemoguće ovo što oni govore.
Tu su se oni malo uozbiljili, pitali kad sam imala cikluse, ja velim sve ok, a oni meni da to nema veze, da trudnoća može biti čak i kad žena ima ciklus... bla bla...
A ja uporno ponavljam da nisam ni sa kime spavala - čini se - ne vjeruju mi.
Napišu mi uputnice za krv, urin, ultrazvuk, dopler i pošalju me kući.

Plačući sam došla kući. Bome, to je jedan od onih trenutaka kad čovjeku više ništa nije smješno.Nazvala sam Twinnie i rekla kaj je bilo, a ona veli da će nazvati svoju frendicu kliničkog ginekologa i da me taj čas pogleda, a da nek si ja malo prilegnem i smirim se.
Zaspala sam.
Probudio me zvuk telefona.
Twinnie kaže - dolazim po tebe za pol sata i vodim te na kompletan pregled. Spavala sam negdje sat vremena od 18 - 19.
Dolazimo na pregled. Dvije doktorice me pregledavaju ultrazvukom, doplerom, ručno. Ne vjeruju uputnoj dijagnozi. Moj abdomen, maternica i svi pripadajući organi u savršenom redu, zdravi i ni malo povećani. Ništa čudno... osim par kapi krvi neindetificiranog porijekla, a za koji je doktorica rekla da se može dogoditi lagana povreda tijekom pregleda. Uglavno, nigdje nikakve trudnoće, nikakvog povećanja maternice.
Drugi dan, izvadili mi krv i urin i urinokulture. Sve u savršenom redu. Pucam od zdravlja. Čudno treperenje, pritisak i nagon na wc je kao rukom bio odnesen taj isti dan.
Kako? Kako? Kako?
Što se to meni dogodilo?
Što se dogodilo u tih sat vremena koje sam spavala popodne između dvaju pregleda?
Kako su se troje doktora mogli zeznuti palpacijom? Ajd da se jedan zajebo - ali troje????
Kako je misteriozno u sat vremena nestao taj osjećaj pritiska zbog kojeg sam i otišla doktoru? Pa nejde se doktoru bez veze, reć mu "dobar dan", već zato kaj osjećaš da nešto nije kako treba. Mene je to mučilo danima prije nego sam se otputila doktoru, misliš prvo - proći će samo od sebe ili će Reiki srediti stvar.
Muči me još i to što sam oko tih dana stalno sanjala da sam trudna. Za kog vraga sam tak nešto sanjala, djeca i trudnoća mi u ovom trenutku nisu ni na kraj pameti da bih mogla razviti neku lažnu trudnoću. Uostalom i da je bila lažna, nebi se povukla za sat vremena???? I imala bih hormonski disbalans, a nemam ga.

I ništa, gledam ja u te papire i nalaze rasprostrte po stolu i rekoh, idem napisati blog o tome. Tek tolko da i ja imam jedan ozbiljan post. Bez zafrkancije. Malo za promjenu. Nisam dugo mogla pisati zbog ovog što mi se dogodilo.

Neki moji kolege mi kažu da s obzirom na sve dosadašnje paranormalno u mom životu - da bi ovo mogao biti tipičan primjer "alien abduction" u svrhu stvaranja hibrida. Ako je to zaista tako, ako negdje gore plahuta moje dijete u nekom brodu... e onda draga gospodo vanzemaljci i ostala gamadi - naći ću načina za osvetu. Časna pionirska.
ReiNa108 @ 12:08 |Komentiraj | Komentari: 41 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 7, 2006
... pišem ti sporo jer znam da ne znaš brzo čitat i da te izmore suvremene tehnologije kontrole kojima si priučen na seminarima. Ali jako mi je drago da se srećemo i ovdje. Neku večer su i na televizoru rekli da se motaš ovuda, po blogovima... Već se dugo nismo čuli, još od vremena kad si bil milicjot. A viš, sad si se i moderniziral, postal si sajber policjot. Ajd konačno su te promaknuli.

A imam jednu molbu, naime pogubila sam neke fotke pri renoviranju kuće pa te lijepo molim da mi ih razviješ s onih filmova koje skupljaš jer sam emocionalno devastirana zbog gubitka istih.
Daj mi pliz, za početak, dostavi one otiske od ručica i od stopala koje su mi još u Petrovoj uzeli, za to sam jako emotivno vezana (naime to je prvi dokaz moje individualnosti i posebnosti).
Onda bi te molila za one fotkice dok sam u vrtiću na priredbi bila Ružno pače (već sam tada pokazivala sklonosti da budem “neprilagođena” pačjem svijetu). 
Hoću i one fotke kad sam plesala balet, i ak može i popis cura iz baletne škole, onih koje se još nisu udale (ak takvih ima). No dobro dobro, popis ne treba nužno meni, al bi mogao dobro doć nekim mojim frendovima ovdje…
A ona fotka kad sam se rasplakala na primanju u pionire, e ta već jako ukazuje da je u meni već tada čučao antidržavni element (zakaj sam se rasplakala? - pa rasplela mi se kikica, a mama mi je bila u gledalištu, a drugarica učiteljica se nije htjela bavit mojom frizurom… joj nikad joj to neću oprostit) …

Striček policjot, uhvatila me neka nostalgija, prošle su tolike godine …
...ma tu možeš pridodat fotke iz svih mojih dječjih izvanškolskih aktivnosti… hm, samo nemoj dodat onu s izviđačkog izleta… hm, te se malo stidim…naime tam dok su svi učili vezati te glupe čvorove, ja sam tada po prvi put pokušavala uhvatit vanzemaljce u obližnjem šumarku u kojem sam se zgubila...pa hm, gorska služba spašavanja... khm... nemoj tu fotku kad su me našli svu zamusanu od plača...

Joj striček policjot, kolkoooo smo mii toga zajedno prošli… a sjećaš se ono kad sam bila u hippy fazi, kad a sam bila sva na cvjetiće i to ti se nije dopalo jer sam opet bila različita... pa sam ti obećala da ću se promjenit … pa sam prešla u punkerice i ni tada nisi bio zadovoljan… e koja su to vremena bila… daj pliz sve fotke koje si sliko na relaciji Centar-Kavkaz-Zvečka-Blato-Tkalča …osobito iz onog perioda kad si me svaki dan legitimirao i postavljao glupa pitanja…

No, dobro, neću te previše gnjavit, znam da ćeš se namučit dok sve to nađeš u onoj neizmjernoj hrpetini, al daj molim te, samo još pridodaj fotke iz onih mojih dosjea o vegetarijancima, ljubitelja SF književnosti, alternativne medicine i društva za zaštitu životinja, i odbora za doček vanzemaljaca, kluba papučara, DUAP Polarisa, mladih pletilja …i uf… ma ja se nemrem svega sjetit, al ti češ se sigurno sjetit gdje sam ja sve bila…

I za kraj, lijepo prosim daj onu fotku od one večeri kad su vam promakle neke stvari i kad sam prvi put vidjela vanzemaljce, ta će me osobito razveselit…ti znaš o čem ja pričam... to su tak i tak tvoji šefovi, kaj ne.
Eto, to bi bilo sve, snimke mojih razgovora mi nemoj slat, još uvijek se sjećam svega kaj pričam…
Možda se uskoro još nečeg sjetim…al do tada veliki pozdrav striček policjot i pošalji mi to… adresu znaš…
ReiNa108 @ 20:21 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 8, 2006
Kad se u životinskom svijetu primjerice rodi neko mladunče koje drugačije majka ga prestaje hraniti i odbaci ga. Najpoznatiji primjer tog ponašanja je sa albino tigrićima. Mama tigrica negdje "zna" da bijela boja nije prednost u šarenoj džungli i taj bi bijeli genetski dodatak za sljedeće generacije bio opasan. I tako lijepo nema mlijeka za bijelu tigar macu. Kroz milijune godina standardna crno-žuta boja se pokazala dobrom, i šta sad ti imaš bit bijel! E ne može! Marš van!
I kako to obično biva, izrod se pokaže izdržljivijim neg kaj je iko mislio i mali albino macan ipak preživi. I jednog dana osnuje obitelj i njemu se rodi pokoji biljeli tigrić. I sad lijepo već imamo određenu populaciju albino tigrova. Genetski modni dodatak sljedećem tigrićevskom evolucijskom koraku.

Ljudi su puno gori od tigrova. Imaj na nekom mjestu ove zemaljske kugle krivu boju kože - najebal si! Prekriži se na krivom mjestu malo drugačije ili zazovi božje ima malo drugačije - opet si najebal! Pazi što gdje oblačiš - mogel bi najebati!
Pazi koji spol voliš,
ak si gay, bolje ti je da šutiš il buš najebal! Ne metaforički - već doslovno! Biti žena u talibanskom režimu - tek tad si najebala!

Kako god da okreneš ak ne hodaš dobro uhodanim smjerovima i stazama postaješ - jebena stranka!
Ljudi ne vole različitosti. To ih uznemiruje. Osjećaju se ugroženo. Imaš bit ko i ja ili - odjebi! Nećeš? E onda najebi!
Imaš bit
strpan u određenu ladicu, ali ak nedajbože nisi onda si - glup, lud, nenormalan, lažljivac, "frik", čudovište, izrod... I najbolje te je zaobilaziti u širokom luku. Da ne zaraziš one normalne. Il strpat u ludnicu ili zatvor. Il te upokojiti. U najboljem slučaju, samo će te ignorirati.

Ja bi se zapravo htjela zahvaliti svima nenormalnima kroz povijest. Da nije njih vjerojatno bi još i danas bilo onih koji tvrde da je Zemlja ravna ploča i centar Univerzuma. Da su braća Wrigt slušali normalne koji su tvrdili da čovjek ne može podnjeti velike brzine jer će se duša odvojiti od tijela vjerojatno danas nebi letjeli avionima. Sirota Marie Curie usudila se dokazati da se može pogledati u čovjekovu nutrinu. Hm, da nije bilo Tesle možda bismo danas kurblali internet na istosmjernu struju. Al Indigo Tesla je još uvijek jebena stranka, hrpa njegovih otkrića je je još pod ključem. I tak, ima puno tih nenormalnih koji su pokrenuli čovječanstvo u nekim smjerovima. Pa prema tome logično je da se čovječanstvo istih boji. Samo ne "talasaj" previše i prečesto. Izgleda da jako boli razvijati dendrite i aksone i stvarati nove sinaptičke puteve. Uf, koja jebena trauma za normalne!

I ajd sad budi ti nenormalan među normalnima. U povijesnim knjigama to tak lijepo zvuči. Čista romantika! Al budi samo 14 dana recimo Leonardo da Vinci, Kopernik, Gallileo ili već gore spomenuti Nikola Tesla. Već za 24 sata buš urlal "hoćudomamami"!
Jako je dobar sex kad ti vidiš iza horizonta jer si visok, a ovi maleni ne vide. Hoćeš ih podignut da im bude lakše, a oni te mlatnu po glavi. Ma super. Jedino kaj je dobro u cjeloj priči je da postoje i oni koji cjene kad im pokažeš malo širi horizont. Samo zbog njih se isplati trpjeti sve ovo. Jer oni će ponijeti i raširiti taj evolucijski modni dodatak dalje. Ta manjina koja tek sa odmakom u vremenu postane većina. U kojoj se opet, negdje i nekad dogodi neka nova manjina koja napravi sljedeći korak.
I tako to ide...
ReiNa108 @ 12:18 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 6, 2006
Neke je priče osobito teško ispričati. Teško ih čuju osobito oni ljudi koji nisu nikad imali iskustvo i priliku vidjeti Svijet Kakav Jest zaista.

Imala sam negdje oko 15 godina. Kako sam pohađala školu primjenjenih umjetnosti, imala sam puno crtajućih domaćih zadaća. Tih dana smo obrađivali pointilizam i ja sam taj dan sjedila u svojoj sobi i točkicom po točkicom stvarala sliku. Kad bih se zacrtala, nisam uopće primjećivala vanjski svijet, sva moja pažnja bila je u mom umjetničkom izražaju. Ako još pridodamo višesatno buljenje u točkice nije uopće čudno što je spontano došlo do proširenja svijesti. Kao u dubokoj meditaciji proširila mi se percepcija i sva moja osjetila zasjala su neobičnom oštrinom.

Tek sam puno kasnije saznala da se transcedentna svijest može postići i višesatnim buljenjem u jednu točku, a to je ono što se meni tog dana desilo spontano.

Podigla sam pogled, i na poluotvorenim vratima svoje sobe vidjela sam... hm... kako da to objasnim, ali vidjela sam biće koje po mnogim knjigama nazivaju vragom. Bio je visok gotovo onoliko koliko su visoka vrata, tamno-smeđe zelenkast. Imao je krljušti po sebi, krila, žuto-crvenkaste oči sa okomitim zjenicama.

U tom trenutku ja sam zaista mislila da vidim vraga jer to je lik kojim nas programiraju od malena. Isto sam tako tek puno kasnije saznala da sam gledala u vanzemaljsko biće rase Draco, reptila glavom i bradom. Da, to su oni za koje se priča da su pravi gospodari naše lijepe planete Zemlje i koji se hrane nama i našom energijom. Oni kojih se naše čovječanstvo toliko boji da je taj lik kao arhetip dio tkanja gotovo svih praznovjerja, religija i filozofija.

Bit će da sam ja taj dan, u trenutku moje spontane transcedencije koja je duže trajala toliko zasjala na astralu da je neki gladni nadzornik Draco došao pogledati tko se to pretvara u slastan zalogajčić.

Trenutak koji je slijedio pamtit ću dok sam živa. Kako sam podizala pogled, polako sam došla do njegovih očiju. Pogledala sam ga ravno u zjenice i odjednom, u njegovim očima, pročitala sam zaprepaštenje. Mislim da ga je duboko iznenadilo da ga vidim, da ga gledam posve svjesna njegovog postojanja i prisutnosti. I mislim da je zaprepaštenje izazvalo i to što sam ga gledala ravno u oči bez imalo straha u sebi. U tom stanju povišene svijesti u meni zaista nije bilo straha, nalet straha došao je tek kasnije kad sam rekapitulirala što mi se to dogodilo.

Dracoa poslije više nikad nisam vidjela, vidjela sam neka druga izvanzemaljska bića koja surađuju s njima, ali i ona koja bimo mogli nazvati dobrim dečkima. Izgleda da sam im ja zbog nečeg zanimljiva kad me tolike godine drže na oku. Ne kažem da mi je to drago - jer nije. Ali tješi me činjenica da možda ipak imam u sebi nešto čega se oni boje.

Ovu priču nisam nikada nikome ispričala. Tek kasnije, kad sam saznala da je to što sam vidjela izvanzemaljac, a ne vrag, kad sam saznala mnoge stvari i činjenice, tek tada sam ispričala priču mojem prijatelju. I njemu u stvari možete zahvaliti za ovu priču.

p.s. One koje zanimaju činjenice iz ove moje priče, ponovno ću uputiti na knjigu Povijest galaksije. Tamo, na stranici 58. nalazi se slika bića kojeg sam vidjela.(slika br.10)
ReiNa108 @ 20:27 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, srpanj 14, 2006
E ovo mi je sad fakat diglo tlak. Prosim lijepo nek me netko informira, jel možda Hrvatska postala 51 američka država, il kaj? Di ja to živim? U Americi? Na kojem jezičnom području?

Otvorim prvi program naše nacionalne dalekovidnice i čujem engleski, naravno neki film s pištoljarenjem i ubijanjima. Otvorim drugi - opet neko američko sranje s nasiljem. Na RTL-u opet amerikanci ratuju. Na novoj Američki marinci ratuju.  Z1 se ni ne usudim otvorit. Tam fort tamburaju neke američke cajke. Fuj! Satelit nemam i ne kanim ga imat. Ne treba mi još američkih filmova, niti engleskog jezika. Znam ga sasvim dobro, tak dobro da uhvatim sebe kak bi umjesto neke naše poduže riječi lakše upotrijebila onaj univerzalni američki "fuck"! To i činim, posve nesvjesno. Isprogramirali su me. Programiraju nas i dalje. To ti je kao kad bi neko napravio omču, a ti sam gurneš glavu u nju. Cijeli svijet je gurnuo glavu u omču. Promjeni nekom narodu jezik, promjenit ćeš mu i mentalitet. Kog bi se vraga mi opterećivali s nekim jezikom od stoljeća sedmog koji ima svoju povijest i tradiciju, kad je tak "easy" prihvatiti plitkoću i jednostavnost američkog "fuck"!
I eto ti - "ceo svet te razume"!

I nije samo problem u amerikanizaciji naše nacije, problem je u nametanju straha, nasilja, agresije, pištolja, i vizije kak su jedino "ameri" heroji koji će spasiti svijet i napraviti reda. To je poruka svakog filma: trebate se bojati! I morate bit dobri i slušat stričeka Busha! Inače dođe striček marinac sa svojom pljucom!

I imate si tražit uzore po američkim filmovima inače ćete završiti ko Al Bundy. Slušajte Opru! Budite čubate ko Angelina Jolie. Baš se pitam odakle trend čubatih žena u Hrvatskoj. Silkonske čube su počele po američkim filmovima, kao i silikonske cice. Meni su dobre moje tradicionalne hrvatske cice bez američke plastike. A spirsane žene? Nemojte mi samo reć da vam je lijepo vidjet zbušene cure, majke i hrvatice. Ajd jedan pirs tu i tam može proć, al jebate, upoznala sam jednu s pirsom u uglu čube, nosu, jeziku i obrvi. Pitam ju jel ima još gdje? Veli ona - na pupku, ušima i "tam dolje". Ta se temeljito zbušila! Jadna, sigurno mora jako pazit da negdje ne zapne sa svim tim železom. I nije jedina. A sve je počelo od zbušenih amerikanki. I sad naši klinci svi hoće bit zbušeni i vikati "fuck". Kak "cool".

Dok sam bila klinka posjetili su nas neki rođaci iz Amerike, čudili su se kak nas naši starci puštaju da se igramo vani u parkiću, kak to da idemo pješice, kak to da se družimo, šetamo gradom, kak to da doma nemamo pištolj za obranu i pjevali ode našem slobodnom vremenu i načinu života.

Danas sad i mi lijepo imamo tu svoju Ameriku, šljakamo po cijele dane, ne družimo se, klinci se više ne igraju po parkićima već haklaju američke kompjuterske pucačine, vikende provodimo po shopping centrima umjesto na Sljemenu, gledamo američka preseravanja na tv-u, ako izađemo van vrlo je vjerojatno da ćemo vidjet dobru tuču ili obračun s pištoljima. Pljačke i kriminal je postao svakodnevna stvar na koju se više nitko ni ne obazire.

Dobrodošli u novi svjetski poredak i jebite se draga nacijo.
Pardon, reći ću vam tak da razumijete - welcome to New World Order and fuck you!
ReiNa108 @ 23:29 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 11, 2006
Ljeto je, pa si sve nešto mislim da s vama podijelim svoje prvo kampersko iskustvo. Možda nekome bude od koristi, a malo smjeha nikad nije na odmet, zar ne?
U svakom slučaju, ako kanite na svoje prvo kampiranje, dobro si proučite ove moje upute i pravila.


1. Važno je izabrati dobro mjesto! Svakako imajte na umu da ne podignete čergu u blizini obitelji koje imaju čopor djece (vrište noću, ustaju u cik zore, znate kad idu kakati, kad im se piški i kad imaju sve moguće potrebe).

2.  Ne podižite čergu u blizini debelih Švaba (znat ćete kolko su piva popili po učestalosti podrigivanja i po sve glasnijoj čudnoj mjuzi  koju puštaju tak da se zapru u auto na koji onda kuca kamp kontrola i nakon čega krene svađa na svim mogućim jezicima koja se na kraju završi na jeziku gesta i demonstriranju karatea i sličnih vještina).


3.  Ne dići čergu na mjestu koje nema hlad, nikako! Treba je podići usred nekog drveća gdje je hlad cijeli božji dan, al dobro, malo popodnevnog sunca neće smetati. Najgore je ono koje upiči ujutro, neka zraka nađe uvijek prolaz u čergi i nakon toga nema spavanja. Pa si vi mislite kaj ćete u cik zore zbuđeni dok ostatak kampa krmi.

4. Ako ste našli drveće i pripadajući mu hlad, provjerite čvrstoću dotičnih stabala. Moraju biti čvrsta i ni slučajno trula, jer u slučaju neke  žešće oluje ili pijavice koja trula grana može završiti na vašem šatoru il nedajbog samo drvo.
(A sad si probajte zamisliti pikčr mene i mojih frendica kak uljećemo među drveće tražeći mjesto i prepipavanje dotičnih stabala i
izbezumljene poglede ostalih kampera kojima na faci piše: "ne budu se valjda ove luđakinje utaborile kraj nas!" 

5.  Ne podizati čergu na ikakvim padinama bez obzira kak vam na prvi pogled izgledaju blago i neprimjetno. Nakon par dana spavanja dobit ćete laganini mučninu od svega ravnog i boljet će vas leđa. A da ne pričam kak se osjeća supatnik u šatoru kad zbog padine na njenoj/njegovoj glavi svako tolko završi vaša noga, ruka, guza il nekaj drugo.  Padine su također opasne u slučaju iznenadnih pljuskova. Prema Murphyjevom zakonu sigurno će se stvoriti potočić na ili pod vaš šator.

VAŽNO! - pnijeti "vaservagu" u te svrhe.

6. Ne treba se osloniti na one klinove koji dolaze u paketu sa šatorom. Treba ponijeti najdeblje klinove koji se u željezari mogu kupiti i dobro učvrstiti čergu. Ako slučajno osim šatora imate i sjenicu, nju pogotovo treba učvrstiti sa što više klinova inače odleti u nepoznatom smjeru ako samo malkice bura zapuše.
(Zamislite si pikčr moje frendice koja drži gornji dio sjenice koji se napuhao kao jedro i viče: "mala, drž' ga, dr'ž ga" dok ja onak zbuđena od gungule usred noći pokušavam shvatiti gdje sam, kaj se događa i kaj ja to trebam držat.)
7. Svakako treba ponijeti televizor za gledanje ljetnih repriza Star treka il Deep Space Nine-a. Divan je prizor gledati susjede kak ti zavide na imanju televizora u kampu. Jedini je problem kaj se zbog danjeg svjetla slika na telki dobro ne vidi pa je onda rješenje smjestiti televizor u čergu, dok vi izvana gledate. Također ponesite neku antenu jer na našoj obali bez antene možete jako lijepo pratiti TV Kopar i sve programe RAI dok su naši hrvatski programi kao da dolaze iz Tunguzije.
(Zamislite pikčr kak ja buljim u najnapetiju scenu Star Dreka dok moja frendica balansira s antenom na obližnjem drvetu). 
8. Laptop bi bio divan dodatak kamperskoj opremi kad bi se usred kamperske šumice imal gdje všteknut u net. Ajmo pisat peticiju da osim strujnih štekera budu i oni za net.
Je, je znam, postoji wireless, ali košta ko "svetogpetrakajgana".

9. Frižider ilitiga hladnjak je divna blagodat naše civilizacije. NIKAD VIŠE u kamp bez frižidera. Bilo kakvog. Pa makar i najmanjeg. Jako mi se zgadila topla voda, topla cola, topli ledeni čaj, topli jogurti. Bljak!
(Kampovi uglavnom imaju određen broj frižidera, ali prema Murphyjevom zakonu baš onaj dan kad vi dođete na ljetovanje neće biti ni jednog slobodnog. A sad si zamislite pikčr mene i frendice kak svaki dan nakog popijenog il pojedenog nečeg toplog hodočastimo na recepciju i gnjavimo: - jeeeeeeeel se osloboooooooodil koji frižiderčić?
- Nije!
- Kak nije?
- Dođite sutra ponovno, možda, al ne možemo obećati.
- %&##$!&%(/&%/&$=)/%&#$#"=)(%$%$!!!!!!!!!!!!!

10. Ako vam pukne luftić na kojem spavate to može biti jako gadna stvar, treba imat u pričuvi neko drugo rješenje (bilo kakvo) jer inače završite na tome da se kupi onaj prozirni luftić s rupama za u more s onim dodatnim jastukom na uzglavlju. Na tome spavat je prava muka.
(Tamo gdje smo mi bile, kao i u drugim našim malim priobalnim mjestima, naravno prema Murphyiju, drugih nije bilo za kupit).

11. Nikako ne dati Bongu (mojoj kamperskoj frendici) dati priliku da kupuje luftiće za kampiranje. Ona naime misli da se one membrane na ventilima trebaju zbušit s nožem da bi se luftić mogel napumpat.
12. Definitivno treba kupit komad umjetne trave kao podlogu za okućnicu oko čerge jer u protivnom imate stalno zmazane noge.
13. Pametno je podić čergu blizu sanitarnog čvora jer je velika frka ak vas stisne ujutro, tak da ne morate izbezumljenog izraza lica trčat prek pol kampa, ali isto tak nikako ne podići čergu preblizu jer ćete stalno gledat kak kraj vas prolaze ljudi s izbezumljenim izrazima lica.
14. Treba jako paziti da ne odete mokri po novine i ne nosite iste pod rukom jerbo onda ljudi misle da imate jako čudne tetovaže. Naime Bongo je pod rukom nosila "večernjak" i ondak su je frajeri čudno gledali jer joj se na ruku preslikalo "Blanka Vlašić preskočila"!

15. Jako je zanimljivo gledati gole frajere kak voze bicikl!
Od toga je još zanimljivilje gledat gole frajere kak ujutro joggiraju ili se rolaju.
(U te svrhe svakako podignite čergu u nudističkom dijelu kampa.)

16. Interesantna je pojava da kad vidi gole, istetovirane i nabildane frajere Bongo uzvikne:" Miiii-ciiiii-caaaaaaaaaaa!"
Od toga je još interesnatnija pojava kad naša druga frendica, Bubu, natuče na facu tamne sunčane naočale i smjesti se na šetnicu kraj koje goli frajeri igraju odbojku.

17. Definitivno treba kupiti najveći mogući šator koji se može naći na tržištu. Jako me nervirala ova mala iglu čerga koja služi samo za spavanje. U slučaju da je neka od nas prdnula, to je bila opća elementarna nepogoda usporediva sa plinskom komorom za ostale dvije.
(Zamislite pikčr usred noći, jedna od nas se budi [neću reć koja] i pita druge dvije:
- Zakaj imate glave vani? Gledate zvijezde? Vanzemaljci?
- Ne glupačo! Pokušavamo doć do zraka. Zaprdila si čitav šator!)

18. Svakako treba ponijeti čepiće za uha. Došla sam do zaključka da homo kamperusi svi odreda hrču. Nemoguća je misija ić od jednog do drugog šatora i lupkat ljude. Zadovoljila sam se time da izlupam Bonga (ona ispušta neke čudne zvuke koji podsjećaju na piljenje drva) i Bubu (ona, pak, ispušta nešto poput "khhhhhh phhhhh").
Ja, naravno, ne hrčem!


19. Neizmjerno je veselje kad se po noći čuje kak se netko šuljajući prečicom između šatora pokušava dokopat wc-a i onda se splete na špagice s kojima su učvršćeni šatori. Hehehehehehe!
(Pikčr - nas tri čujemo nekog kak se šulja. Na facama nam je išćekivanje. I onda: "bum, tras, cingl, jooj, auuuu, psmtr!" A mi zabilježimo još jednu crticu na šatorskom zidu.)

20. Sex u šatoru? Ni u ludilu. U kampu se uvijek zna ko se kada i koliko ševi, šatorčići se drmaju posebnim ritmom i nakon toga ljudi iz čergica izlaze totalno znojni i zajapureni ko iz saune jer su na šatorima pozatvarali sve moguće rupe za ventilaciju u nadi da se ništa neće
čut. Većina njih brzo zaboravi da nisu između 4 čvrsta zida i svakakvih zvukova se može čuti npr. trljanje golog dupeta po gumenom luftiću proizvodi neki zvuk "žnjic-žnjic", a možete i čuti uzvike na raznim jezicima u dijapazonu od "ah-oh", pa sve do "my darling, cara mia, ich comme mein shatzc, napucaj me sad" i sl.
(Pikčr - za vrijeme kišnih dana svi se ševe po šatorima, osobito oni koji su u igluima koji služe samo za spavanje, a ne za dnevni boravak. Mi smo se dok je padala kiša igrale igrica koja će nabrojit veći broj "ševećih šatora".)
Naravno, mi se nismo ševile. Kaj god!

21. Ako spadate poput nas u onu ekipu koja redovito meditira i vježba yogu, svakako se zaputite u nudistički kamp, ili bar dio kampa gdje su nudisti.  Tu je vrlo vjerojatno da ćete naiči na sličnu ekipu, pa vas neće izbezumljeno gledati ko luđake. Mentalitet u tekstilnim kampovima se od nudističkih razlikuje kao nebo od zemlje. Tekstilci više buče po kampu, slušaju "cajke" na sav glas,  vole se opijati, tipovi se besramno uvaljuju s najprizemnijim forama,  malo starije tete hodaju našminkane usred zvizdana i drže se kao da im nitko nikad nije vidio golu cicu. Nastaje katastrofa ak kojoj slučajno cica pobjegne van badića. U nudističkom dijelu posve je uobičajen prizor ujutro rano vidjeti ekipu kako gimnasticira, vježba yogu, 5 tibetanaca ili meditira. Navečer vlada blažena tišina, tu i tamo netko na plažici prebira po gitari ili pjeva bhajane.  Ljudi su vrlo "friendly" i spremni pomoći oko postavljanja šatora ili bilo čega.
22. Ni u ludilu nemojte u nudistički kamp stići kao nas 3 sa dva auta prepunih kofera i odjeće za sve moguće prilike i situacije. Na kraju je ispalo da smo po cijele dane bile gole i da ništa od te silne odjeće nismo upotrijebile osim 1 majice i hlačica ukoliko bismo izišle iz kampa. Prema Murphyju, ona hrpa koju ponesete sigurno vam neće trebati, ali neka sitnica koju ne ponesete falit će vam nenormalno.

23. Svakako podignite čergu tik uz plažicu. Ako treba i potucite se za to mjesto. Kamp ima smisla jedino ak se svako jutro doslovno  iskotrljate iz šatora u more. Nenadmašan užitak!
(U svrhu pronalaženja optimalnog mjesta, u kamp se trebate prijaviti najranije moguće ujutro jer nastaje suluda trka novopridošlih u kamp u potrazi za idealnom parcelom.
Pikčr - nas tri na +35, usred zvizdana,  još obučene od puta iz Zagreba izbezumljeno trčimo po kampu gore-dolje mjerkajući parcele, prepipavajući drveće i kut izlaska sunca i ostavljajući torbe po raznima kao znak da su zauzete sve dok ja s viskom ne proglasim najbolju gdje ćemo se smjestit.)

Svakako, kamp mi je bio otkriće, najluđe i najljepše ljetovanje ikad.  Jedva čekam to ponoviti!
ReiNa108 @ 16:59 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 30, 2006
big brotherJako sam se uozbiljila u zadnje vrijeme. Muče me vijesti iz svijeta, potresi, gripe, epidemije, pandemije, ovo, ono... Pa konspiracije, inspiracije, urote, prevare, zavjere, pa tajanstvene sobe, tajni hodnici, skriveni forumi, podzemni gradovi, podrumi u piramidama, crne rupe, svašta nešto...
Sama pusta pitanja, a odgovora ni od kuda. U mojoj sobi tajanstveno mirno. Da podsjetim one koji ne znaju - moja soba je neka vrsta galaktičkog portala, non-stop neki dolaze-odlaze, idu sim tam, a ja blejim ko tele u šarena vrata i ništ mi jasno. Uglavnom - trenutno je zatišje. Valjda pred buru. Onog pizdeka s početka ove blogovske priče ni od korova. A baš bih ga rado pitala za zdravlje i jel on ima kaj s Katrinom, Ritom i Wilmom*.

I eto ti njega, prije nekih par dana. Ti bogca, još se nisam oporavila od šoka. Ne, nije bilo ništa strašno, ni govora. Dokotural se on jedne noći oko 3 ujutro. I još nije praf ni smjestil svoje svemirsko dupe u moju fotelju kad sam ja krenula s rafalnom paljbom:
ajd stari, ispljuni istinu, jesi good ili bad gay ili gey, kaj očeš, jel imaš veze s hibridima, amerima, reptilima, Bushom, Tuđmanom, Kosoricom, bed blue boysima i tamo još nekima. Nekak se naglo uozbiljil, smrzla mu se faca. Očekivala sam tiradu od jedno bar pol vure. Aha, pazi da ne bi. Ustal se je, prišel mi je i del mi je ruku na čelo. Mislila sam si: kaj je poludel, pa nemam temperaturu.... kadliiiiiiiiiiiiiiiiii....

Odjednom sam vidjela dvije slike. Svoju sobu, ali i još nešto. Polukružno poredane kvadrate, puno njih. U prvi mah nisam uopće kužila u što ja to gledam. Zbunjivalo me što u isto vrijeme paralelno vidim dvije različite okoline kao preslikane jedna preko druge.

I onda, kako mi je pažnja krenula prema kojem kvadratu, tako mi se on približio u vidnom polju i shvatila sam da ih mogu približavati svojom pažnjom. I sad sam skužila u kaj gledam. Bila je to galerija slika. Mojih! Tako ti svih kaktusa Mexica. To nisu bile prave fotke, već čitavi mali prizori iz mog života. Od začeća. Vidjela sam sebe kao fetus u raznim fazama, pa kao dijete u nekim situacijama, pa sve bliže prema sadašnjosti. Nisam išla redom, samo bih obratila pažnju na pojedini kvadrat, a on bi se približio i prizor bi se odvrtio pred mojim očima.
Prvih par minuta je bilo zanimljivo, a onda sam se sjetila da ljudi koji trebaju odapeti da im se izvrti čitav život pred očima. Jebate, pa nebum valjda otegla papke, pandrknula, zdehnula, otprhnula... hm
Ma nebum. Skroz sam živahna.

A onda sam vidla prizor svog prvog poljupca, pa hm.. khm... još nekih takvih... jel "situacija". Isti čas mi je mrak opal, roleta opala, u jeboteeeeeeeeeeeeeeeeee čitav taj tvoj svemir. Pa taj pizdek je voajer, a ja "severina". Možda mi se pol galaksije smije, a ja nemam pojma. Morti se moji video klipovi vrte po galaktičkom netu, a fotke izlaze u Galaktičkom večernjem listu. Možda ga dilaju uz novine za 29 galaktičkih kredita. Pas mater i ostala družina. Đe baš mene nađe. Pizdek voajerski. Tužila bum ga, negdje, kad-tad.

I skine on meni ruku s čela i nestade moj foto album. Ozbiljan ko moja stara kad sam znala jedinicu donjet iz škole. I zamisli ti to, pizdek nije rekel ni jednu jedinu riječ, ništ, nikakav odgovor na ijedno moje pitanje. Samo mi je zvrtel moj život i prešel. Nekam. Tam di on stanuje, tam negdje gore.

Ok, možda je ta galerija slika trebala bit neki slikovit odgovor na moja pitanja. Ako je, sorry svemirac, glupa sam i nisam skužila kaj je pjesnik htel reći.

Al sam zato skužila nekaj drugo. A to je da se više nebum sexala. A ne-ne. Jer očito ne pomaže ni mrak u sobi, ni deka preko glave, ni ništ, sve se to, draga moja ekipo, snima i negdje dila. Aha! Pa si vi mislite jel vas fotkaju dok ste na wc-u, dok se ljubite, dok kopate nos, dok...
Pravi mali galaktički Big Brother.

Ge-ni-jaaaaaaaaaaaaaaaaa-lnooooooooooo!

* uragani
ReiNa108 @ 23:19 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, travanj 29, 2006

Te je noći nebo nad Zagrebom bilo vrlo živahno. I vrlo prometno. Baš me zanima jel još netko vidio. Bila je čitava eskadrila blijedo crvenkastih stožastih letjelica. Prepuno nebo. Bilo ih je zanimljivo gledati, crno nebo prepuno zvijezda, poneki oblačak i ONI. Kako bi prošli ispred koje zvijezde samo bi ju malo, onako na crvenkasto zatamnili. Bili su napola prozirni.

I moram priznati, uopće mi se to nije sviđalo. Tim više što je moja cimerica bila sva "zabetonirana". Vučem ja nju za ruku, i velim joj: gledaj i zapamti, nemoj spavati, nemoj zaspati, ostani budna, drži se, daj se opiri kolko god možeš, nemoj zaboraviti, budna, budna, budna, ak trebaš počni pisati, zapisuj, evo ti olovke, samo se održavaj budnom...
Veli ona, pa budna sam, a vidim da joj je pogled sav "staklast". Shit!

I odjednom, na plafonu naše sobe pjave se dva kruga jedan u drugom. Jedan veći i jedan puno manji. Blijedo sivkasti, jedva da se zamjećuje u polumraku, ali ipak se vidi da je boja različita od boje zida. I TO se počne kretati po plafonu od vrata, pa prema nama, pa preko nas, i taman kad je prešlo preko nas i završilo u drugom kutu sobe, počne se vraćati opet na nas. Ščepam ja nju za ruku i šapnem:"DA SE NISI NI POMAKLA, NI TREPNULA, NE DIŠI JEBOTEEEEEEEEEE, NI MAKAC!"

I iz tog kruga sune na nas blještavo, zasljepljujuće svjetlo, bijelo, a prema izvoru iz kojeg je dolazilo - plavo. Osjetila sam kako mi prodire kroz čitavo tijelo. Osjećaj je otprilike kao kad lift krene naglo prema dolje. Trajalo je svega par sekundi i nestalo. Pri tom imam čisto malo gubitka vremena, bar prema onom što sam vidjela na satu. Čini mi se da imam "ukradenog vremena" samo nekih 5 minuta. Jedino čega se sjećam su dvije brojke 12 i 15. Neposredno nakon toga znala sam kontekst tih brojeva, al mi se praktički odmah izgubio. Dok mi je još bio u glavi, zamahnem rukom da drmnem cimericu da mi to zapiše jer sam joj maločas gurala olovke, a kadli tamo... ona hrče, ne zna za sebe. I pri tom ne hrče normalno, već ko konj. Užas. Drmam je, a ona ništa. Zabetonirana totalno. Kako samo ja uspijem pružiti otpor tom betoniranju, a ona ne. Ja uspijevam bar kolko-tolko.

I sad bi si vi sigurno pomislili - "da se meni tak nekaj dogodi ja od uzbuđenja nebih spavala čitavu noć".
Ma kakvi. Utonula sam ko od šale od iscrpljenosti.

Pitam je jutros jel se ičeg sjeća. Bljedo me gleda i misli da ju zajebavam. Blago njoj. Ispričam joj sve čega sam se uspjela sjetiti, a njoj se uopće ne pale lampice. Izbrisana je totalno.
A ja sam zabrinuta. Ne zbog prometa nad Zagrebom jer nije prvi put da ih vidim, ne zbog švrljanja po mojoj sobi, jer ih je već bilo raznih, već zato što sam prvi puta imala užasno loš osjećaj. Ovo što sam vidjela nije bilo dobro. Ne samo za mene, već za sve nas. I pitam se, ima li tko uz mene, a da je budan, da je to vidio, vidjela...
I što sad?

A dodatno me brine što od noćas imam krasticu, svježu, od uboda drito u venu na lijevoj ruci. Kad sam išla spavati toga nije bilo. Što li se desilo u onih 5 minuta kad sam bila "blank out" samo Bog dragi zna.

I ako netko misli da su ova moja bloganja zajebancija - grdo se vara.

(najsličnije tim letjelicama što sam na netu našla je ova slička - klikni)

A evo i dokaza. Sljedeće jutro Iskon portal objavio je ovu vijest:

Vatrene lopte nad Njemačkom

Misteriozna nebeska pojava prošlog vikenda: 'Najprije sam mislio da mi je netko uperio reflektor u oči, no tada sam uočio golemu vatrenu kuglu. Mislio sam da ću oslijepjeti.'

Mnogi Nijemci prijavili su tijekom vikenda pojavu vatrenih lopti na nebu, a državom se već proširilo uvjerenje da je riječ o NLO-ima, piše Večernji list.

Da nisu posrijedi halucinacije prouzročene subotnjim opijanjem, potvrđuje i američka uprava za svemirska istraživanja. Na web-stranicama NASA-e piše da su pojave letećih objekata prošlog tjedna prijavljene i u SAD-u, Kanadi, Nizozemskoj, Irskoj i Japanu.

"Objekti su se prvi put pojavili sredinom prošlog tjedna, kad su uočeni nad granicom s Nizozemskom. Od tada smo primili desetke poziva ljudi iz cijele Njemačke, koji tvrde da su vidjeli velike raznobojne kugle kako se brzo kreću nebom. Mnogi kažu da ih je prizor podsjetio na filmove strave", rekao je Werner Walter, administrator web-stranice posvećene zagonetnim nebeskim fenomenima.

Neka svjedočanstva ljudi koji su vidjeli svjetleće objekte na nebu prenijela je i NASA.

"Najprije sam mislio da mi je netko uperio reflektor u oči, no tada sam uočio golemu vatrenu kuglu na nebu. Njezina je svjetlost bila toliko jaka da sam mislio da ću oslijepjeti", ispričao je američkim stručnjacima za svemir Josh Bowers iz Pennsylvanije.

Scenarij poput onoga u filmu Dan nezavisnosti ipak će malo pričekati jer znanstvenici vjeruju da bi neobičan fenomen mogao biti rezultat prolaska Zemlje kroz nakupinu ostataka nekog davnog planeta. Ipak, dodaju da meteorske kiše obično nisu ovako snažne, piše Večernjak.

IskonInternet
06.11.2005.
ReiNa108 @ 00:33 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 27, 2006
jarunPred neki dan, oko pola 7 navečer došla mi  moja najbolja prijateljica na malo druženja. Žena se rasplakala. Teško joj je. Kaže da radi od 7 ujutro i da se vraća kući oko 9 navečer. I još u torbi nosi spise da bi i doma radila.
- Ili radim, ili spavam - kaže ona. I ne znam više tko sam.

Kažem ja njoj: ajmo se malo provozati negdje van, dosta mi je biti cijeli dan u kući, pa ćemo vani pričati i smisliti neko rješenje kako da pobjegnemo iz Matrixa. 
Odvezemo se do Jaruna, slaba je to zamjena za more. Ali daj što daš, kad već nema bolje.
Malo smo se vozikale oko jezera, razgovarale, malo prošetale i onda je počela kiša pa smo se vratile u auto i sparkirale ne jedno mjesto s kojega je lijep pogled na jezero i nastavile razgovarati.
 
Nigdje uokolo nije bilo nikog, u daljini neka dva nadobudna joggera biladaju svoje mišiće. Kišica je lagano udarala o krov auta, a ja sam joj objašnjavala kako je nekom očito jako u interesu da ne mislimo svojom glavom, da smo izmoreni, da smo roblje, da nam djecu odgaja sustav, da ne stignemo biti dio njihovog djetinjstva jer negdje prodajemo svoje vrijeme za novac, da je sve ovo bijednije preživljavanje neg u srednjem vijeku, da su nekad robovi bili u lancima, a da mi danas nosimo nevidljive okove koju su strašniji i čvršći od bilo kojih željeznih. Objašnjavala sam joj principe kontrole preko medija, što nam čini sofisticiran sustav jeftine zabave koji zaglušuje naša čula samo da nebismo otkrili tko u stvari mi jesmo i da nebismo otkrili da je novi svjetski poredak totalne kontrole već započeo. Da nam slučajno ne bi padalo na pamet da meditiramo, da mislimo o sebi kao o božanskim bićima vrijednim nekakvog humanijeg života. Kakvu hranu jedemo, gmo, cjepiva, tablete... I tako sve u tom stilu...

U jednom trenutku njoj su potekle suze, rasplakala se kolko joj je bilo teško suočavanje sa svojim problemima i s tim što sam ja izgovorila zapravo sve ono što je onda negdje podsvjesno znala i intuitivno osjećala. Pružila sam joj maramicu, ona je obrisala suze i nos, odmaknula maramicu od lica, a maramica je bila puna krvi. Obje smo zaprepašteno pogledale u tu krv. U taj čas ja sam krenula upaliti svjetlo u autu da bolje pogledamo tu maramicu i odakle krv, jer njoj na licu nije bilo ni kapi i točno u taj čas auto se zaljuljao i pomaknuo se unatraške dobra 3 metra.

Oko nas nigdje nije bilo nigdje nikog. Auto je bio ugašen i pod ručnom kočnicom, na totalnoj ravnini na parkiralištu u blizini Aquariusa. Nema šanse da je sam odsklizao. Vjetar nije puhao, ali čak i da je, kakav bi to vjetar morao biti da pomakne ogromnu Škodu.
Pogledale smo se, bez riječi. Svaki je razgovor stao. Nakon toga upalila je auto i krenule smo kući. Istovarila me pred mojim vratima i produžila.
Ja ulazim u kuću, palim svjetlo u hodniku i prolazim pokraj velikog ogledala. Ovlaš bacim pogled na svoj lik i zaprepastim se.
I meni iz nosa curi krv.

Ako izostavimo krv iz nosa, obje smo dobro, osjećamo se posve normalno, nemamo "izgubljenog vremena", niti rupa u sjećanju.
Što god nam se dogodilo, dogodilo se, gorak okus u ustima jedino ostavlja spoznaja da se izgleda nekom očito opako ne sviđa što mislimo svojom glavom.

I sad nek mi netko veli da se x-files događaju negdje daleko i nekom drugom.
ReiNa108 @ 01:05 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, travanj 25, 2006
11:11, 12:12, 21:12, 12:21 .... cool brojevi, zar ne? Kad god bacim pogled na nešto digitalno, oni su tamo. Prate me u stopu.
Evo recimo, upalim kompjuter. Eto ti ga na, bez greške je neka suluda kombinacija tih brojeva na ekranu. Nemreš im pobjeć. Vrlo me shizofreno prate u stopu. Evo recimo, sjedam u auto, okrenem ključem, bacam pogled na sve gumbiće jel ispravno rade - kadliiiiii... na čuki od radia šušuri se 19:09. Tko je tu lud? Ha?
I vozim ja, al mi vrag ne da mira. Rekoh sebi - e sad ću te baš zajebnut, ti digitalno čudovište, evo, baš neću sad namjerno pogledat na sat, neću još, neću još, evo sad bih mogla, al neću, izbrojit ću do 12 pa ću onda. I puf - 19:19!!! Ha? :zbunj: :zbunj na kvadrat: To nisu čista posla. Netko je tu lud. Fakat!

Pa onda noću. Spavam snom pravednika, ukoliko slučajno nisam na rasporedu nekom od onih pizdeka iz galaksije kaj su zaduženi za moj kvart. I ko svaka poštena žena koje se tijekom dana trudi u sebe ulit bar propisanih 2 litre vode, logično je da me tu i tamo snađe tzv. noćno pišanje. Otvorim oči. Onak, bojažljivo, jer moja soba spada u zone sumraka, ono, nikad ne znaš kog ćeš ugledat u kojem čošku, i kaj imam vidit? Ha? Na videu se kočoperi 04:04. Dođe mi da se mam upišam u gaće. Il da žmirečki odbauljam do wc-a. Samo da mi pogled ne padne na još jednu "dobitnu" kombinaciju. Užas. Gori od onih jeftinih horrora koje nam htv servira vikendom.

I kao svaku normalnu ženu koja još nije prešla na ishranu pranom, tu i tamo me spopadne glad. Sa strahom prilazim "šparhetu" il štednjaku, kak se to već književno veli. A tamo digitalac, "tajmer" i naravno sat. Hm. Pa baš i nemrem žmirečki nekaj skuhat. Otvaram oči. A ono - strava! 17:07! Ideeeeeeeš! Odustajem od kuhanja. Mam me nekak prošla glad. Rekoh - idem si samo rastopit malo sira na kruh. A na mikrovalki blinka 17:17! Smrzla sam se, bježim iz kuhinje glavom bez obzira. Odustajem od klope, što je, u biti, jako dobro za proljetnu dijetu.

I rekoh - nemrem više, odem praznog tanjura reć cimerici da imam fobiju od kućanskih aparata, da je u njih sigurno ušrafano nekaj kaj djeluje na nas. Ona me blesavo gleda i veli - daj, duboko udahni, malo pranayame, skuliraj se, pa mi ispričaj. Ispričam ja njoj cijelu "štoriju", a ona veli - ma, kaj se pigaš, svakaj može bit, slučajnost, sinkronicitet, morfogenička polja i ostale pizdarije, kao ono, ja od svega pravim dramu. Hmmmmm ajd bar sam profitirala kaj mi je ona išla složit večeru.

I prođe par dana. Cimerica nekak blijeda. Pitam - kaj ti je! Veli ona - sad i ja vidim ta sranja svud naokolo! Uslijedila je duga dramaturška pauza, i propenta ona tiho - al to nije sve, i tvoja stara mi je rekla da kad god pogleda na sat da joj je nekaj čudno s tim brojevima.
Ta-daaaaaaaaaaam! Došla sam do zaključka da je ta pizdarija zarazna, mi smo se doma zarazili, nekak. Kužni smo!

I rekoh, ak se to meni, trešnjevačkoj frikuši događa, mora da se događa i ostalim ovakvim "alfa, beta, gama proizvodima" diljem planete. Usurfam se ja na mrežu svih mreža, a kadli tamooooooo - teorija do teorije, tko, zašto, kako, zvjezdana vrata, uzašli majstori, smakovi svijeta, vanzemaljci, manipulacija s DNA, klonovi, gmo, vragovi i sotone, anđeli, dvijetisućedvanaesta, jehovini svjedoci, grinpis, ekološka katastrofa, ukazanja gospe, bla bla... Svi vide ta sranja i svak ima neku svoju teoriju. Pih!

I kaj je najbolje, svi su jako ponosni na to. Daje im neki osjećaj važnosti, posebnosti. Opet ista stvar. Egotriper! Sve nešt na liniji "ja vidim - ti ne vidiš"! Ja sam posebniji i bolji od tebe i eto ti dokaza tralalalala - ti ne vidiiiiš, nja nja nja! Svi nešt zabrijali kak su izabrani "za nekaj"!
Aha, kak da ne. Pazi da nebi! Škvadro moja blesava, lakovjerna i zaluđena. Kaj nikome nije palo na pamet da smo mi, gospoda "indigovci, duhovnjaci", kao takvi osjetljiviji od ostalih humanoida koji obitavaju na plavoj točkici. I da smo kao takvi s ovim silnim laprdanjem po ineternetu s tim "vidi Lastane, kaj mi se događa" tako lijepo "na izvol'te" za raznorazne eksperimente, kontrolu uma, programiranja.  Doslovno nas se može pobrojit. I ne samo to. Može se napravit jedna tako fina globalna statistika ko koju brojku vidi, kolko puta, kada, na kojem području, kaj pri tom brije u glavi, kak se osjeća itd. itd. Za to je dovoljno samo redovito surfati "duhovnjačkim stranicama i forumima". Za sve ono "što nam se događa" MI SAMI dajemo posve finu referencu "tom nekom" koji onda tak lijepo može vidjet jel "na pravom putu" s onim "što radi" za svoj neki "cilj, svrhu, whatever"i da li to dobro i efikasno radi. Pa bilo to za dobre ili loše svrhe. Internet je sasvim zgodna stvarca, zar ne? To vam nije palo na pamet? Ha? Ja sam zabrijala? Oprala me još jedna teorija zavjere? Možda je, a možda i nije. U svakom slučaju, ne budite "ofce", ne dozvolite da vas sad i ja indoktriniram sa još jednom svojom teorijom. Informirajte se sami malo o najnovijim eksperimetnima i projektima CIA-e, FBI-ja,NASA-e, Pentagona, KGB-a i ostalih gadova, koji već posve javno, bez srama govore o svojim postignućima,psihološkim utjecajima koji se mogu primjeniti na veću masu ljudi, o psihološkim ratovima, subliminalnim porukama, posebno istreniranim specijalcima-vojnicima. O ratovima bez metaka, i nereda koje naprave bombe. Zašto radit nered, kad se samo pritiskom na jedan gumbić može postići da čitava populacija, primjerice, misli kak je dobro uć u EU i kak je baš super zbetonirat čitav Jadran, i prodat nekretnine i pokretnine strancima. Kak kul! Prosurfajte malo i informirajte se o projektu HAARP, pa o ELF valovima, mogli biste se iznenaditi!
Štošta bi vas moglo iznenaditi, ak samo imate malo volje zbuditi se iz dubokog sna.
Iz sna o veličini svoje posebnosti, iluzije da smo samom datošću svoje posebnosti - "indigosti" - nedodirljivi. Ili je bolje sanjati i veseliti se svakom duplom broju kojeg vidimo?! Jer smo onda face, posebna ekipa. Pa kaj mislite da smo tak posebni, nadareni i sve ostalo da nam je vrhunac sreće gledat duple brojeve na digitalkama. Da nam je to svrha? Ljudi dragi, wake up, rekli bi Englezi! Mnogi bi radije opciju da nas nema, a to se i vidi iz poprilične degradacije "indigo fenomena". Treba nas što više diskreditirati i prikazati blesavima, bolesnima, zaluđenima i ludima. Objasniti svaku našu "neobičnost" nekom genetskom devijacijom, medicinskom dijagnozom, dat nam od malih nogu tablete za smirenje. Treba nas što više neutralizirati jer je preočigledno da za nešto ili nekome jako smetamo. I što je onda naša prava svrha?
 
Veselit se duplim brojkama ili saznati što je točno iza duplih brojkica, ili bilo čega drugog. Jeli nešto dobro il je nešto loše. I o tome treba pričati, govoriti, vikati, razbuditi ljude iz opijumske letargije. Ne dozvoliti da nam zatvore usta. Jer zato smo tu. Djeca novog doba koja trebaju pomoći rađanju jednog posve novog, humanijeg društva i zdravijeg svijeta, a ne pasivno čekati jel bu se neko "spustil" iz svemira i napravil reda. Jer, nebu! Iako imamo njihovu podršku, po zakonu karme, sve to moramo sami, il nas neće biti.

Eto, ja si nedam zatvorit usta, a bome ni tipkovnicu! A ti striček u crnom, koji si zadužen za hrvatski internet i za to kaj laprdaju mali "indigovci", odjebi odavde. Odfakofiraj! I sam znaš da vodiš već odavno izgubljenu bitku!
ReiNa108 @ 23:00 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 24, 2006
Idilična atmosfera. Moja velika radna soba s puno prostora, a malo namještaja, veliki stol i kompjuter.
Noćni sam tip i uvijek sam voljela učiti noću, a sada volim raditi noću kad se spusti onaj blaženi mir i kad sam posve sigurna da ništa neće omesti moju koncentraciju, ni mama sa svojim kvocanjem, niti dosadni telefoni, niti mobitel.

I tako, gluho je doba noći, ja u svojoj velikoj sobi sjedim i pišem na compu. Tišina je doslovno opipljiva, a moja koncentracija na zavidnim visinama.
I odjednom:
"BADA-BUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUM!"

Taj vrlo bučan i gromoglasan "bum" je došao iz sredine sobe, gdje doslovno nema NIČEGA! Samo tepih. Stresla sam se, ukočila, gledam... Ali ništa ne vidim. I dalje je svuda oko mene prazna soba. Osim što se sada u zraku osjeća miris baruta, paljevine koji dolazi od NIČEGA iz sredine sobe.

Gledam zbunjeno, i moram priznati s popriličnom dozom straha jer ta je eksplozija došla ni od kuda, odjednom, iznenada. Imam poriv da naglo ustanem i pobjegnem iz te sobe, ali noge me ne slušaju. Ukočile su se i kao da pripadaju nekom drugom jer uopče ne reagiraju na komandni stožer u mojoj glavi koji ko vergl ponavlja naredbu: diž'te se i bjež'te!

I sjedim ja tako nekih 10tak minuta, gledam, očekujem tko-zna-što, možda neki novi "bum, tras, dum", ali ništa se ne događa. Jedino taj miris još uvijek lebdi u zraku kao dokaz da taj "bum" nije došao iz moje glave.

Nakon nekog vremena, vrlo skoncentirano sam "sejvala" svoj rad na kompu, ugasila ga i prošla tom sredinom sobe i izišla. Duboko udahnula i otišla u drugu sobu spavati.

Drugi dan mene mama pita:
-Jesi ti kaj čula da je noćas grunulo? Činilo mi se kao da je grunulo gore kod tebe?
-Je, mama. Grunulo mi je u sobi.
-Pa kaj ti je grunulo?
- I ja bih to, dovraga, voljela znati, kaj mi je grunulo.
- ..........

Kog vraga se sve moguće paranormalne pojave ovog kvarta koncentriraju baš na moja dva jadna sobička?
I koji je pak sad to vrag bil!?!
Ja bih tak voljela kad bi to meni neko objasnil jer ja suvislog objašnjenja više nemam.
ReiNa108 @ 07:00 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Brojač posjeta
207668